hrvatski

Počeci razvoja elektrifikacije u Europi i Sjevernoj Americi

U radu je opisan sami početak razvoja elektrifikacije u Europi i Sjevernoj Americi. Opću elektrifikaciju svijeta omogućili su mnogi znani i neznani izumitelji, tehničari, inženjeri i znanstvenici. Rijetko postoji samo jedan izumitelj bilo kojeg tehničkog izuma. U prvoj polovini devetnaestog stoljeća François Arago je konstruirao rotacijski disk, Michael Faraday je otkrio zakon elektromagnetske indukcije te je potom Hippolyte Pixii konstruirao prvi jednofazni AC generator. Opća je elektrifikacija nastupila tek kad su razvijeni trofazni AC prijenosni sustavi, a do tog se sustava stiglo preko DC sustava i jednofaznog AC sustava. Dvofazni su AC prijenosni sustavi bili samo loš pokušaj da se iznađe optimalan višefazni AC sustav. Sve do pred kraj 19. stoljeća dominirali su i razvijali se Edisonovi DC sustavi, pogotovo nakon Edisonovog izuma praktične električne rasvjete sa žarnom niti 1879. godine. Do 1868. godine konstruirani su stabilni jednofazni AC generatori, a važnu ulogu u povijesti elektrifikacije odigrao je Gaulard- Gibbsov eksperimentalni jednofazni AC prijenosni sustav Torino-Lanzo iz 1884. godine. Taj je sustav bio nepraktičan, ali je potakao trojicu elektroinženjera mađarske tvrtke Ganz da izume ZBD jednofazni transformator i ZBD jednofazni AC prijenosni sustav, koji su prvi put javno prikazani 1885. godine. ZBD prijenosni sustavi od 1886. godine počeli su se natjecati s Edisonovim DC sustavima u Europi, a istovrsni su se AC prijenosni sustavi tvrtke Westinghouse (kopija ZBD prijenosnog sustava) počeli natjecati s Edisonovim DC sustavima u SAD-u. Ovi su jednofazni AC sustavi bili sveprisutni do 1890. godine, a nastali su nekoliko godina prije podnošenja Teslinih patentnih prijava za višefazne AC strojeve i višefazni AC prijenosni sustav. Opća je elektrifikacija bila moguća tek nakon razvoja trofaznih AC prijenosnih sustava. To je bio veliki pothvat u kojem su veliku ulogu odigrali izumitelji, a još veću ulogu elektrotvrtke koje su to financirale i poticale. Najvažniji tvorci trofaznog AC sustava su, osim sveprisutnog Nikole Tesle, bili: Galileo Ferraris, Charles S. Bradley, August Haselwander, Michael von Dolivo- Dobrowolsky, Charles E. L. Brown i Jonas Wenström. Od elektrotvrtki, u slučaju trofaznog AC prijenosnog sustava, najvažnije su bile njemačka tvrtka AEG i švicarska tvrtka MFO. Za izum i konstrukciju asinkronog AC motora, važne sastavnice trofaznog AC sustava, najzaslužniji su izumitelji: Walter Baily, Galileo Ferraris, Charles S. Bradley, Michael von Dolivo-Dobrowolsky i Nikola Tesla, a gotovo svi patenti nakon sudskih sporova pripali su Nikoli Tesli. Tzv. rat struja zapravo je završio 1891. godine kada je na Međunarodnoj elektrotehničkoj izložbi u Frankfurtu prikazan prvi pokazni trofazni AC prijenosni sustav Lauffen-Frankfurt, koji je električnu energiju uspješno prenio na udaljenost od 175 kilometara. Glavni su tvorci tog sustava bili Michael von Dolivo-Dobrowolsky i njegova tvrtka AEG iz Berlina te Charles E. L. Brown i njegova tvrtka MFO iz Züricha. Amerikanci, naravno, veći značaj daju prijenosnom sustavu između slapova Niagare i 30 kilometara udaljenog grada Buffala, puštenom u pogon tek u studenom 1896. godine. Međutim, kod tog su sustava generatori, koje je konstruirala tvrtka Westinghouse, bili dvofazni, a samo je prijenosni vod Niagara-Buffalo, koji je izgradila Edisonova tvrtka General Electric, bio trofazni jer je iskustvo iz Frankfurta pokazalo da je trofazni vod optimalno rješenje.

Europa ; Sjeverna Amerika ; počeci razvoja ; elektrifikacija ; trofazni AC prijenosni sustav

nije evidentirano