hrvatski

Konjugati protutijela i lijeka u liječenju proširenog raka dojke

U liječenju proširenog raka dojke prvenstveno koristimo sustavnu antineoplastičnu terapiju i ona je osnovni način kontroliranja metastatske bolesti. Jedan od uspješnih koncepata moderne onkologije, kada govorimo o sustavnoj antineoplastičnoj terapiji, definitivno je i počelo protutijelo – lijek konjugata. Koncept protutijelo – lijek konjugat (ADC) predstavlja novu kategoriju antineoplastika, koja, objedinjujući selektivnost monoklonskih protutijela i citotoksična svojstva kemoterapuetika, optimizira njihov terapijski indeks. Koncept ADC nije novost, poznat je i istraživan u onkologiji unazad gotovo 70 godina, međutim uz minimalne uspjehe i nesavladivu toksičnost, sve do prvih većih uspjeha, na početku 2000. – ih. Rak dojke jedan je od ključnih modela, u kojima je postignut uspjeh koncepta ADC u liječenju. Tri su ključne komponente ADCa: protutijelo, usmjereno na ciljani antigen, nosač, obično citotoksik te linker, koji veže nosač uz protutijelo. Na taj način, predviđeno je da se kemoterapeutik najviše isporučuje u stanice koje izražavaju ciljani antigen, kojeg prepoznaje usmjereno protutijelo te se na taj način postiže ultimativni cilj - poboljšava terapijski indeks kemoterapeutika. U liječenju raka dojke razvoj ADC najviše je interesa pobudio u problematici HER 2 pozitivnog karcinoma i prvi odobreni protutijelo –lijek konjugat u liječenju raka dojke bio je trastuzumab – emtansin (T-DM1). U nastavku, danas posebnu pažnju onkološke zajednice privlače trastuzumab – derukstekan, koji se pokazao uspješnim u liječenju HER2 pozitivnih, ali i HER2 low, dakle slučajeva HER2 niske izraženosti, kao i sacituzumab – govitekan, u liječenju trostruko negativnih karcinoma, ali i hormonski ovisnog HER2 negativnog podtipa. Napredak postignut dolaskom ADC u kliničku praksu osobito je značajan u liječenju raka dojke. Razvoj tehnoloških rješenja, inženjeringa i platformi, osigurao je proizvodnju brojnih novih citotoksičnih nosača kao partnera u stvaranju novih ADC, poboljšanih svojstava, uz potentnije djelovanje. Osobito se to odnosi na već opisani tzv. bystander učinak. Također, otkrivaju se novi potencijalni ciljevi, poput proteina u tumorskom mikrookolišu ili tumorskih matičnih stanica. Radi se na optimizaciji učinkovitosti, uz mitigaciju toksičnosti. Kao rezultat, imamo potentne nove mehanizme lijekova, koji ne samo pokrivaju ciljane stanice, nego i one s manjom izraženošću ciljane molekule, uz prihvatljivu toksičnost, u odnosu na klasičnu kemoterapiju. To je ujedno i mogući razlog moguće značajnije primjene ADC u kliničkoj praksi u budućnosti. Bez obzira na sve, implementaciji ADC u liječenje ranijih stadija bolesti još uvijek se pristupa vrlo oprezno.

protutijelo-lijek konjugat ; trastuzumab emtansin ; trastuzumab deruxtekan ; sacituzumab govitekan

nije evidentirano