hrvatski

Ispitivanje utjecaja N-glikozilacije i endocitoze na ugradnju heterolognih proteina u staničnu stijenku kvasca Saccharomyces cerevisiae

Izlaganje proteina na staničnoj površini (˝surface display˝) predstavlja poboljšanu i alternativnu tehniku imobilizacije proteina te omogućuje kontinuiranu sintezu rekombinantnih proteina. To je moguće zahvaljujući fuziji gena koji kodira za ispitivani enzim i gena koji kodiraju za nativne proteine stanične stijenke. U ovom radu rekombinantni protein je enzim β-laktamaza (gen bla) fuzioniran sa proteinom Pir2 odnosno sa dijelom proteina Ccw12. Oba proteina kovalentno se vežu na staničnu stijenku, no na različite načine. Pir2 veže se za stijenku svojim N-terminalnim dijelom. Dio gena CCW12 korišten u ovom radu kodira za C-terminalnu signalnu sekvencu na koju se veže GPI-sidro, preko kojeg se protein veže u stijenku. Najveći je nedostatak ovakvog pristupa mali prinos imobiliziranih proteina u stijenku. S pretpostavkom da mutacije u N-glikozilaciji i endocitozi povećavaju učinkovitost ˝surface display˝ sustava ispitivan je utjecaj mutacija u N-glikozilaciji (och1 mutant i mnn mutanti) te mutacija u endocitozi (vam4 mutant i end mutanti) na efikasnost ugradnje rekombinantnog proteina u stijenku mjerenjem aktivnost β-laktamaze, što omogućuje procjenu količine imobiliziranog rekombinantnog proteina u staničnoj stijenci.

˝surface display˝ sustav, N-glikozilacija, endocitoza, Pir2, Ccw12

nije evidentirano