hrvatski

Ispitivanje utjecaja O-glikozilacije na ugradnju heterolognih proteina u staničnu stijenku kvasca Saccharomyces cerevisiae

„Yeast surface display“ sustav predstavlja metodu imobilizacije rekombinantnih proteina na površinu stanice kvasca pri čemu se gen koji kodira za željeni protein fuzionira sa čitavim genom ili fragmentom gena koji kodira za jedan od proteina stanične stijenke. Ova genetička fuzija omogućuje ekspresiju i ugradnju rekombinantnog proteina u staničnu stijenku kvasca. Osnovni nedostatci ove metode su relativno mala količina na površinu stanice ugrađenih rekombinantnih proteina, potencijalno smanjenje aktivnost rekombinantnih proteina uslijed fuzije sa proteinom stijenke te ponekad njihova hiperglikozilacija. Glikozilacija je postsintetska preinaka proteina koja može utjecati na smatanje, aktivnost i stabilnost proteina. Cilj ovog rada jest ispitati utjecaj O- glikozilacije na efikasnost ugradnje i aktivnost rekombinantnog enzima beta-laktamaze u staničnu stijenku. Gen koji kodira za ovaj enzim je u jednom slučaju fuzioniran sa genom koji kodira za Pir2, a u drugom slučaju sa dijelom gena koji kodira za Ccw12 protein stijenke. Rekombinantni enzim eksprimiran je u stanicama kvasca divljeg tipa i u stanicama koji imaju mutaciju u O- glikozilaciji proteina (pmt mutanti). Količina enzima koja se ugradila u stijenku analizirana je mjerenjem aktivnosti enzima korištenjem nitrocefina kao supstrata i western blot analizom.

pmt mutanti, Ccw12, Pir2, beta-laktamaza

nije evidentirano