hrvatski

Logoterapijski pristup komunikaciji o zdravlju i bolesti

Logoterapijsko poimanje čovjeka uključuje njegove tri dimenzije, tjelesnu, psihološku i duhovnu - sve te tri dimenzije važne su u brizi za očuvanje zdravlja i za suočavanje s bolešću, pri čemu suočavanje s bolešću često dovodi i do propitivanja smisla. Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije, navodi tri razine smisla, povezanih s vrednotama, a to su otkrivanje smisla kroz vrednote stvaranja (npr. rad, umjetnost, stvaranje obitelji), vrednote doživljavanja („upijanje“ vrednota poput dobrote drugih ljudi, ljepote prirode ili umjetničkih djela) te vrednote stajališta. Potonje se odnose na prihvaćanje onoga što je teško, a nepromjenjivo, poput bolesti koju osoba mora podnositi, no pri tome još uvijek ima izbor na koji će se način nositi s njome. Bolest često smanjuje mogućnost stvaranja, kao i mogućnost uživanja u doživljajima, čime donosi patnju. Prema logoterapijskom pristupu, patnja je dio tzv. tragične trijade, čija druga dva elementa su krivnja i smrt, koje su ponekad također dio bolesti. Naime, bolest nerijetko dovodi do traženja „razloga“ za nju, koji nekada uključuju ideju o vlastitoj krivnji ili krivnji drugih. Također, mogućnost da će bolest završiti smrću, a posebice svijest o približavanju smrti, mogu dovesti do dubokih preispitivanja. U tome logoterapijski pristup može dati značajan doprinos, jer je jedna od njegovih postavki da život svakoj osobi postavlja pitanja namijenjena upravo njoj, a odgovore na njih ona može pronaći u svojoj nutrini te iskazati kroz svoje djelovanje. Pitanja vezana uz odnos prema vlastitoj bolesti pripadaju u vrlo intimnu sferu, a osobe koje profesionalno pružaju podršku oboljelima, trebaju imati na umu da je potrebno, uz pružanje važnih informacija na primjeren način, svojom komunikacijom s oboljelima pružiti podršku u nalaženju odgovora na pitanja koja život postavlja svakome od njih.

logoterapija, zdravlje, komunikacija

nije evidentirano