hrvatski

Komunikacijska strategija i retorička analiza glavnih sudionika štrajka obrazovnih sindikata (Zagreb, od 9. listopada do 2. prosinca 2019.)

Važan politički događaj koji je obilježio zadnje tromjesečje 2019. nesporno je bio štrajk obrazovnih sindikata, koji su tražili povećanje koeficijenata. Analizirali smo komunikacijske strategije i retoriku glavnih medijskih poruka i govora sudionika u prijeporu – premijera, ministrice obrazovanja i sporta te govora dvaju učitelja na prosvjedu 25. studenoga u Zagrebu. U medijskim izjavama u surječju spora premijer komunicira strategijom uvjeravanja te poučavanja, koristeći i smicalice, tj. etiketiranje štrajkaša i prosvjeda, ironiju, populizam. Ministrica ne koristi očekivanu strategiju rješavanja problema, naprotiv pojačava disens rabeći istrošene figure „ratnoga“ konteksta i ironične aluzije. Zanimljivo je da su uzbuđujući govori dvaju učitelja nadmašili „birokratsku“ retoriku sindikalnih čelnika te da su postali simboli štrajka. U strategiji uzbuđivanja (engl. strategy to stimulate) traže akciju, obraćaju se publici intuitivnim znanjem, koje ona lako prenosi s iskustvene razine na eksplicitnu jer postiže trenutačno razumijevanje. Njima je publika diskurzivna zajednica koja odmah prepoznaje ironiju kao aluziju, a sinegdohom i uporabom stvarne priče analogijom prepoznavanja (primjer priče o učiteljici u mirovini) postižu jako emotivno reagiranje publike. Takva strategija aktiviranja publike nastoji ispraviti nepravdu i poboljšati trenutačno stanje. Može se zaključiti da su uzbuđujući govori bili retorički učinkoviti, budući da su postignuti postavljeni ciljevi štrajka za učitelje i nastavnike, a početno neslaganje Vlade pomaknulo se prema kompromisu za dio štrajkaškoga tijela.

retorička analiza ; komunikacijske strategije ; štrajk obrazovnih sindikata

nije evidentirano