hrvatski

Ponašanje i površinska svojstva mikroalga kao pokazatelji stresa u vodenim ekosustavima

Cilj doktorskog rada bio je povezati stanični odgovor mikroalga u vidu ponašanja i površinskih svojstava u odnosu na antropogeni stresor (teški metal) i abiotičke stresore (temperatura, salinitet) kako bi se bolje razumjele strategije preživljavanja i prilagodbe stanica u vodenim ekosustavima u uvjetima klimatskih promjena. Istraživanja su provedena s tri monokulture mikroalga u laboratorijskim uvjetima primjenom elektrokemijske metode i programskoga paketa ICY uz statističku obradu. Rezultati su pokazali da adaptacijski odgovor mikroalga ovisi o istraživanoj vrsti i strukturnim značajkama njene stanične barijere, te o prirodi stresora. Izlaganjem stanica toksičnoj koncentraciji kadmija, padom temperature i saliniteta flagelatne vrste postaju slabo pokretne, stanice postaju čvršće, mijenjaju stupanj hidrofobnosti i fiziološku aktivnost, te mogu ući u stadij mirovanja. Dijatomeja Cylindrotheca closterium se pokazala kao najtolerantnija na variranje oba abiotička stresora u odnosu na zelene alge Dunaliella tertiolecta i Tetraselmis suecica. S obzirom na to da ponašanje i površinska svojstva mikroalga daju mjerljivu razliku u odnosu na kontrolne uvjete, mogu se smatrati pokazateljima stresa u vodenim ekosustavima.

abiotički stresor ; antropogeni stresor ; fiziološka aktivnost ; mikroalge ; pokretljivost ; površinska svojstva

nije evidentirano