hrvatski

UTJECAJ DIPLOMACIJE KAO PROFESIJE U PROCESU MEĐUNARODNOG PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE

Suština diplomacije kao sastavnog dijela vanjske politike svake države jest u upravljanju interakcijama s ostatkom svijeta. Prve diplomatske aktivnosti javljaju se već u doba prvih civilizacija, odražavajući posebnosti ondašnjih obilježja i potreba općenja među ljudskim zajednicama. Razvoj diplomacije oduvijek je pratio razvoj čovječanstva, pa se tako i njezina narav osobito promijenila početkom 20. stoljeća ususret globalizacijskih procesa. Koegzistencija u današnjem, suvremenom svijetu, jednostavno je nezamisliva u izolaciji, dakle bez ciljanog državnog umrežavanja s drugim svjetskim entitetima – a upravo što se ostvaruje posredstvom diplomacije. Međutim, kada se govori o toj ciljanoj uspostavi i održavanju međunarodnih odnosa, misli se prvenstveno na suverene zemlje. Naime, tek suverene države posjeduju mogućnost ulaska u međunarodne odnose s drugim suverenim državama. No, usprkos tomu diplomacija može postojati i u slučaju država koje još nisu ostvarile međunarodno priznaje svog državnog suvereniteta. Dapače, upravo u tom procesu diplomacija igra veoma značajnu ulogu. Odličan primjer ovoga svakako je i onaj nacionalni. Hrvatsko odcjepljenje od jugoslavenske državne zajednice, popraćeno je velikom diplomatskom bitkom – bez nje potpuna državna samostalnost i priznatost zacijelo se ne bi ostvarila. Začeta za vrijeme agresivne bitke za neovisnost, te već opterećena nepovoljnim povijesnim nasljeđem, hrvatska diplomacija uspjela je nadići poteškoće i ostvarivati zacrtane ciljeve.

Diplomacija, Uspostava suverenosti i samostalnosti RH, Međunarodno priznanje RH

nije evidentirano