hrvatski

Europska Unija i Zapadni Balkan Između želja i realnosti

Proces proširenja Europske Unije prošao je kroz sedam faza i to u različitim političkim okolnostima. Pojam „proširenje“ predstavlja više od brojčanog širenja članstva i zapravo je sinonim za ujedinjenje kontinenta. Proširenje prvenstveno znači definiranje kriterija za potencijalne nove članice EU-a, kao i sam proces pristupnih pregovora za punopravno članstvo novih država članica. Usto, proširenje predstavlja najjači instrument širenja paneuropske ideje s namjerom stvaranja jedinstvene političke, gospodarske i multikulturalne geografske cjeline s konačnim ciljem da se Europu učini jednim od čimbenika novonastajućega globalnog međunarodnog poretka, uz SAD, Kinu i Rusiju. Možda se to čini (suviše) ambicioznim, ali proces proširenja (ujedinjenja) realna je pretpostavka u traženju načina stvaranja Europe kao važnoga globalnog čimbenika. Pritom Zapadni Balkan kao „(ne)sređena“ europska subregija može biti sredstvo (de)stabilizacije Europe. Deklaracijom iz Soluna iz 2003. godine Europska Unija čelnicima Zapadnog Balkana jasno je izrazila „europsku budućnost“ svih zemalja Zapadnoga Balkana.

EU, proširenje, Zapadni Balkan, Kopenhaški kriteriji, pristupni pregovori, europsko integriranje, Lisabonski ugovor, track record

nije evidentirano