hrvatski

Cjelovito i parcijalno: Izazovi u prezentaciji srednjovjekovne sakralne arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj

Kontinentalna Hrvatska termin je koji nespretno određuje prostor koji od 13. do 15. stoljeća podrazumijeva nekoliko istodobnih pripadnosti u okviru Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Od 13. stoljeća zapadni dio kontinentalne Hrvatske zauzima Regnum Sclavoniae, teritorij pod upravom hercega, a kasnije bana u čijim se osobama utjelovljuje njegova autonomija. Za razvoj arhitekture podjednako je važna i crkvena organizacija prostora, koji je podijeljen na Zagrebačku i Pečušku biskupiju. Sakralno graditeljstvo ovog prostora najtočnije će se opisati suodnosom reprezentativne arhitekture ; koja je nastajala kao rezultat zadužbina ili aktivnosti redovničkih zajednica te na seoske župne crkve koje su rezultat lokalne graditeljske aktivnosti. Neovisno o tipološkoj podjeli ili o procesima formiranja različitih stilskih obilježja, prilikom istraživanja i prezentacije takvih objekata zapažamo identičan set problema i rizika u prezentaciji koji se mogu sažeti na postizanje ravnovjesja između srednjovjekovnih dijelova građevine i njenih ostalih slojeva u recentnim građevinskim intervencijama. Problematiziraju se različiti slučajevi u praksi, kao i pristupi u istraživanju i prezentaciji srednjovjekovne sakralne arhitekture nastale između 13. i 15. stoljeća, na primjerima sljedećih crkava: sv. Marije Magdalene u Čazmi, sv. Andrije u Kamešnici, Uznesenja Blažene Djevice Marije u Glogovnici te manastirske crkve sv. Ane u Donjoj Vrijesci.

prezentacija srednjovjekovne arhitekture, konzervacija, restauracija, upravljanje promjenama

nije evidentirano