hrvatski

Usporedba metoda za mjerenje koncentracije proteina u realnim uzorcima

Proteini su biološke makromolekule koje su izgrađene od aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Osim što su ključne komponente metabolizma živih organizama, mnogi se proteini mogu koristiti u terapeutske ili dijagnostičke svrhe, ali i u mnogim drugim područjima kao što su kozmetička i prehrambena industrija. Kako bi njihova upotreba bila sigurna, bitno je točno odrediti njihove koncentracije. Danas se u praksi koriste različite metode određivanja koncentracije proteina, međutim, najčešće korištene su Biuret metoda, Lorwryeva metoda i Bradfordova metoda jer su brze, jednostavne i jeftine. Glavni nedostatak spomenutih metoda je to što na točnost mjerenja mogu utjecati druge molekule koje su prisutne u otopini proteina. Cilj ovoga rada je ispitati i usporediti osjetljivost Biuret metode, Lorwryeve metode i Bradfordove metode za određivanje niskih koncentracija proteina te osjetljivost pojedine metode na prisutnost različitih molekula u otopini proteina. U ovom radu istražen je utjecaj soli, metala, šećera, deterdženata, otapala, kiselina i baza te drugih tvari (DMSO, EDTA) na točnost mjerenja Biuret metode, Lowryjeve metode i Bradfordove metode. Pripremljene su dvije različite koncentracije modelne otopine goveđeg serumskog albumina (BSA) (γBSA = 5 i 50 mg/L), na kojima su provedena sva ispitivanja. Dobiveni rezultati pokazali su kako velik broj istraženih komponenti smanjuje točnost odabranih metoda. Na samom je kraju određena koncentracija proteina u sirovom ekstraktu enzima lipaze i ksilanaze (bez dodatnih stupnjeva pročišćavanja) proizvedenih fermentacijom Thermomyces lanuginosus na pogači buče.

protein, određivanje koncentracije, Biuret metoda, Lorwryeva metoda, Bradfordova metoda

nije evidentirano