hrvatski

Kotruljevićeva slika svijeta i svjetonazor u spisu De navigatione

Spis De navigatione dubrovačkog renesansnog mislioca Benedikta Kotruljevića prvi je hrvatski udžbenik plovidbe, kako ga je 1995. godine nakon pronalaska spisa odredio akademik Darko Novaković. Zla kob tog Kotruljevićeva spisa mogla se, tvrdi Novaković, nazrijeti već iz godine njegova nastanka (1464.) jer u njemu »nema nikakvih, a kamoli senzacionalnih vijesti o Novom svijetu«, što je Novaković procijenio ‘najslabijom’ točkom čitava rukopisa, i to zato što je »skoro otkriće Amerike dijelom posve opovrgnulo, a dijelom uvelike nadmašilo zemljopisnu podlogu Kotruljevićeva prikaza«. Tu podlogu, dakle Kotruljevićevu sliku svijeta, činio je Ptolemejev kozmografski i kartografski predložak, ali i Kotruljevićevo iskustvo plovidbe. De navigatione se sastoji od triju cjelovitih knjiga i četvrte nedovršene. Ponajbolji opis njihova sadržaja ponudio je Ivica Martinović, zaključivši da je riječ o stupnjevito građenoj tetralogiji o moru: oceanopis, brodogradnja, umijeće plovidbe s astronomijom i meteorologijom te peljar. Pritom ističem da je Kotruljević svoju tetralogiju uvelike prožeo filozofskim promišljanjima, a proukama tog njezina sloja dosad su se bavila tek trojica istraživača hrvatske filozofske baštine: Ivica Martinović, Davor Balić i Demian Papo. Iz njihovih istraživanja doznajemo da spis obiluje povijesnofilozofskim, prirodnofilozofskim i etičkim sadržajem. Kršćanska kozmogonija s početka spisa, zatim obilno i učestalo oslanjanje na kršćanske tumačitelje Aristotelove misli iz njegova središnjeg dijela te, naposljetku, peljar po uzoru na Ptolemejev na kraju spisa, razotkrivaju Kotruljevićevu sklonost aristotelovsko-ptolemejskoj tradiciji uronjenoj u kršćanski svjetonazor.

Benedikt Kotruljević ; slika svijeta ; svjetonazor ; De navigatione

The writings De navigatione of the Ragusan Renaissance thinker Benedetto Cotrugli is the first Croatian navigation textbook, as it was defined by academician Darko Novaković in 1995 after discovering it. The ill fate of Cotrugli’s writings, as Novaković claims, could have already been glimpsed from the year of its creation (1464) because it does not contain any, let alone sensational, news about the New World, which Novaković assessed as the ‘weakest’ point of the entire manuscript, since the soon discovery of America almost completely disproved, and partly greatly surpassed the geographical basis of Cotrugli’s presentation. That basis, i.e. Cotrugli’s image of the world, was grounded on Ptolemy’s cosmographic and cartographic template and Cotrugli’s navigational experience. De navigatione consists of three complete books and a fourth unfinished one. One of the best descriptions of their content was offered by Ivica Martinović, who concluded that it is a gradually built marine tetralogy: oceanography, shipbuilding, the art of navigation with astronomy and meteorology, and a navigational guide. Thereat it should be emphasized that Cotrugli’s tetra