hrvatski

Značajke gornjopermskih karbonatno-evaporitnih naslaga Dinarida

Gornjopermski sediment središnjeg dijela Dinarida sadrži tri glavna facijesa: 1. karbonate (lagunarni, plimski vapnenci), 2. evaporite (gips, anhidrit) s ranodijagenetskim dolomitima, 3. klastične stijene (siltit, pješčenjak) te jedan poseban tip stijena – šupljikave karbonatne breče. Superpozicijski slijed ta tri facijesa i šupljikavih breča često nije potpuno jasan zbog pokrivenosti terena i vegetacije, te zbog intenzivne tektonske poremećenosti naslaga. Evaporiti su najstariji facijes, a na njima leže klastični i/ili karbonatni facijes i šupljikave karbonatne breče. Klastične stijene su taložene u okolišima prednjeg žala i/ili u okolišima plaja do slanih jezera. Šupljikave karbonatne breče su interpretirane kao terestičke tvorevine, tj. kao sekundarni površinski produkti fizičkog i kemijskog trošenja tektonski razdrobljenih karbonatno-evaporitnih sedimenata. Vapnenci karbonatnog facijesa nastali u udruženju s evaporitima pripadaju sedimentima taloženim u ograničenim, plitkim, slanim lagunama ili u vrlo plitkom potplimskom ili plimskom okolišu regresivnog ciklusa. Evaporiti koji su danas na površini zastupljeni gipsom nastalim hidratacijom anhidrita, taloženi su u evaporitnim uvjetima u rubnim dijelovima epikontinentalnog morskog bazena koji je zbog opće regresivne tedencije i permanentne progradacije obale, odnosno stalnog povlačenja mora, završavao formiranjem i duže vremena održavanjem sabkha i plaja uvjeta. Po svojim sedimentacijskim značajkama ti se evaporiti mogu usporediti s evaporitima “Beleron formacije” u gornjem permu Južnih Alpa, Italije.

Karbonati, evaporiti, ranodijagenteski dolomiti, terestičke breče, okoliši obalne sabkhe i plaje, gornji perm, Dinaridi

nije evidentirano