hrvatski

Kronike beznađa - Kuga i korona

Finale Kuge, romana iz faze pobune Alberta Camusa, pruža znakovitu perspektivu za budućnost preventivnog djelovanja spram političkih kriza, kakva je ona Drugog svjetskog rata (na koju se Camus vjerojatno osvrće), ali i zdravstvenih kriza (čitamo li Kugu doslovno). Doktor Rieux se, promatrajući slavlje oslobođenja od kuge, na kraju svoje kronike o kugi pesimistično osvrće na činjenicu »da bacil kuge ne ugiba nikada«, da će kuga možda ponovno »probuditi svoje štakore i poslati ih da uginu u nekome sretnom gradu«. Izlaganje polazi od ovog finala kako bi ispitalo našu reakciju na pandemiju COVID-19. Fenomen na koji se prvenstveno osvrće je gotovo potpuni izostanak promišljanja prevencija nekih budućih epidemija i pandemija, pa onda i strukturalnih uzroka njihova izbijanja. Stoga je osnovno pitanje izlaganja: možemo li naše kronike korone završiti (ako ih uopće možemo završiti) istim ili još pesimističnijim tonom od Rieuxove, čineći je tako kronikom beznađa?

(nema ključnih riječi)

nije evidentirano