hrvatski

Antropološka istraživanja populacijske strukture otoka Visa analizom polimorfizama visokopromjenjive DNA.

Temeljem analize visokopromjenjive DNK na uzorku odraslog autohtonog stanovništva oba spola (ukupno 98 osoba) starijeg od 18 godina života otoka Visa izračunali smo učestalost alela i genotipova na sljedećim visokopromjenjivim lokusima: D3S1358, VWA, FGA (FIBRA), THO1, TPOX, CSF1PO, D5S818, D13S317 i D7S820, potom "genetičke udaljenosti" (DS) između proučavane tri podpopulacije otoka (grada Visa i Komiže te Viških sela), odredili stupanj njihovog genetičkog srodstva (kinship) i stupanj heterozigotnosti, te provjerili pokoravaju li se razdiobe genotipova izučavanih lokusa Hardy-Weinbergovoj ravnoteži. Utvrdili smo prosječan broj alela u pojedinim podpopulacijama u rasponu od 6 (u Viškim selima) do 6, 8 u gradu Komiži. U gradu Visu on je 6, 3. U sveukupnoj populaciji otoka učestalost alela je najveća &#8211 ; iznosi 7, 1. U učestalosti pojedinih genotipova na svakom pojedinom od 9 lokusa se jasno opaža razlika u broju alela, i to: od 5 (za lokus CSF1PO) do 9 (za lokus FGA) u gradu Komiži, od 4 (za lokus TPOX) do 8 (za lokuse FGA i D5S818) u gradu Visu, te od 4 (za lokus CSF1PO) do 9 (za lokus FGA) u Viškim selima. Najveći broj alela pronašli smo u svim podpopulacijama za lokus FGA, a najmanji broj alela za lokuse TPOX i CSF1PO također u svim podpopulacijama otoka. U Viškim selima našli smo najmanji broj alela što ukazuje na smanjenu genetičku heterogenost seoskog stanovništva otoka. Procijenjena heterozigotnost unutar tri podpopulacije (HS) otoka kreće se u rasponu od 8, 42% za lokus FGA do 6, 6% za lokus TPOX, što upućuje na činjenicu da je lokus FGA, od svih devet analiziranih lokusa, najbolji diskriminator među pojedinim podpopulacijama otoka. I provedena analiza tzv. standardne genetičke udaljenosti pokazuje, da je grad Komiža bliži Viškim selima (0, 0116) nego gradu Visu (0, 0220), dok je gotovo trostruko veća između grada Visa od Viških sela (0, 0431). Modificirana standardna genetička udaljenost (DA) pokazuje gotovo istovjetan nalaz: najniža je između grada Komiže i Viških sela (0, 0321), nešto veća između grada Komiže i grada Visa (0, 0363), a najveća je između grada Visa i Viških sela (0, 0494). Ovi nalazi jasno upućuju i na zaključak o mogućoj međusobnoj povezanosti zemljopisne udaljenosti i unutarotočnih migracija pojedinih podpopulacija otoka s nalazom genetičkih udaljenosti. Za statističku procjenu učestalosti alela na visokopromjenjivim lokusima rabili smo Hardy-Weinbergov princip ravnoteže (HWR). Nismo pronašli statistički značajne razlike u opaženoj i očekivanoj heterozigotnosti i homozigotnosti pojedinih genotipova niti na jednom od devet analiziranih STR lokusa. Pprovedena istraživanja analiza devet polimorfizama visokopromjenjive DNK doprinijela su antropološkom i genetičkom multidisciplinarnom (holističkom) promišljanju (mikro)evolucijskih procesa što su oblikovali današnju genetičku strukturu stanovništva otoka Visa i upozorila na mogućnosti primjene rezultata ovih istraživanja u genetičkoj epidemiologiji.

visokopromjenjiva DNA; populacijska struktura; otok Vis

nije evidentirano