hrvatski

Slatkovodni beskralježnjaci kao bioindikatori izloženosti toksičnim tvarima iz okoliša

Podzemne vode imaju ključnu ulogu u ljudskom životu i razvoju te predstavljaju osnovu za život različitih organizama koji obitavaju ispod Zemljine površine. Velik broj kemijskih i bioloških tvari, uglavnom proizvedenih ljudskim aktivnostima, akumulira se u podzemnim vodama, narušavajući netaknutu kvalitetu vode, mijenjajući strukturu i funkciju ekosustava i posljedično stvarajući prijetnje svim živim organizmima. Najveću prijetnju kvaliteti podzemnih voda predstavljaju umjetna gnojiva, pesticidi, proizvodi od mineralnih ulja, klorirana otapala, teški metali i otpadne vode pune hranjivih tvari i patogenih mikroorganizama i virusa. Istraživanja podzemnih voda provode se i u Hrvatskoj te je tako pokazano da su glavni zagađivači zagrebačkog vodonosnika toksični metali, nitrati, pesticidi i farmaceutici. Prethodna istraživanja rijeke Save pokazala su kako je srednji tok rijeke Save pod utjecajem poljoprivrednih aktivnosti i bioloških procesa povezanih s eutrofikacijom, dok je donji tok izložen velikom onečišćenju iz industrijskih postrojenja i komunalnih otpadnih voda. Zbog sve većeg antropogenog utjecaja na vodene ekosustave, važno je provoditi biomonitoring hiporeičke zone, kao osjetljivog ekosustava povezanog s podzemnim vodama. Za praćenje utjecaja onečišćenja u vodenom okolišu koriste se akvatički organizmi koji u sebi akumuliraju zagađivala, a nazivaju se bioindikatorski organizmi. Slatkovodni beskralježnjaci koji se najčešće koriste u procjeni izloženosti štetnim tvarima su rakovi, školjkaši, puževi i ličinke vodenih kukaca (tulari, vodencvjetokrilaši, vretenca). U svrhu što ranijeg otkrivanja izloženosti štetnim tvarima razvijaju se različiti biomarkeri kao pokazatelji stresa na staničnoj razini organizma. Jedni od najpoznatijih biomarkera izloženosti metalima su proteini metalotioneini. Kako bi se procijenio anaerobni potencijal vodenih beskralježnjaka, provode se mjerenja aktivnosti triju enzima: piruvat kinaze (PK), fosfoenolpiruvat karboksikinaze (PEPCK) i laktat dehidrogenaze (LDH). Zaključno, korištenje slatkovodnih beskralježnjaka u biomonitoringu i procjena ekološkog statusa voda od iznimne su važnosti kako bi se slatkovodni ekosustavi adekvatno zaštitili i očuvali.

podzemne vode ; rijeka Sava ; biomonitoring ; antropogeni utjecaj ; teški metali

nije evidentirano