Na putu samosvojnosti: od “srpsko-hrvatskoga” do hrvatskoga jezika (CROSBI ID 723122)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | međunarodna recenzija
Podaci o odgovornosti
Živić, Tihomir ; Huljev, Antonija
hrvatski
Na putu samosvojnosti: od “srpsko-hrvatskoga” do hrvatskoga jezika
Hrvatskim, kao jednim od dvadeset četiriju priznatih jezika Europske Unije, govore Hrvati u svojoj matičnoj domovini, Republici Hrvatskoj, službeni je jezik u Vojvodini (Srbija), u Gradišću (Austrija) i u pokrajini Molise (Italija), dočim je službeni jezik u Bosni i Hercegovini te u zajednicama u Karaševu i Lupaku (Rumunjska). Usto, njime se kao manjinskim jezikom služe Hrvati u Crnoj Gori (osobito u Boki Kotorskoj), Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj (osobito u Županiji Baranya), govori se i na Kosovu (osobito u Janjevu i u Letnici), a zbog razgranatoga iseljeništva njime, primjerice, govori i oko 60 000 Hrvata na ozemlju Sjedinjenih Američkih Država. Štoviše, natpisna mu povijest seže sve do sedmoga stoljeća. Ipak, ustrajno nijekanje hrvatske samosvojnosti i jezično rashrvaćenje nastavljeno je iz određenih nesklonih krugova i nakon proglašenja hrvatske neovisnosti 1990. godine. Zajedničkim zahtjevom hrvatskih (Nacionalna i sveučilišna knjižnica i Hrvatski zavod za norme) i srbijanskih ustanova (Narodna biblioteka Srbije i Institut za normizaciju) američkoj Kongresnoj knjižnici hrvatski je jezik ISO-ovom dodjelom obvezujućih novih oznaka 1. rujna 2008. naposljetku knjižnično i nazivoslovno službeno razlikovan od srpskoga. No rad govori o mnogim dokazima da ta razdvojba nije završena jer pojedine tiskovine, napose s angloameričkoga područja, još govore o hrvatskome kao o inačici ”srpsko-hrvatskoga jezika“.
hrvatski ; srpski ; rashrvaćenje ; razdvojba ; ISO
As one of the twenty‐four recognized languages of the European Union, Croatian is spoken by the Croats in their motherland, the Republic of Croatia, it is an official language in Vojvodina (Serbia), in Burgenland (Austria) and in the region of Molise (Italy), whereas it is a co‐official language in Bosnia‐Herzegovina and in the communities in Carașova and Lupac (Romania). Additionally, the Croats in Montenegro (especially in Bay of Kotor), in Slovakia, Czechia, and Hungary (especially in Baranya County) use it as a minority language, it is also spoken in Kosovo (especially in Janjevo and Letnica), and, for instance, it is spoken by approximately 60,000 Croats in the territory of the United States of America due to an expanded diaspora. What is more, its inscriptional history dates as far back as to the 7th century. Nonetheless, a persistent negation of Croatian identity and a linguistic de‐Croatization was continued by certain antagonistic circles even subsequent to the declaration of Croatian independence in 1990. By virtue of a joint solicitation by the Croatian (National and University Library, Croatian Standards Institute) an
engleski
JEZIKA/ON On a pathway of identity: from “Serbo-Croatian” to the Croatian language
nije evidentirano
Croatian ; Serbian ; de-Croatization ; disambiguation ; ISO
nije evidentirano
Podaci o prilogu
85-86.
2020.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
IV. međunarodna znanstvena i stručna konferencija "Obrazovanje za interkulturalizam" - Knjiga sažetaka/Book of abstracts
Mlinarević, Vesnica ; Brust Nemet, Maja ; Huljev, Antonija ; Tokić Zec, Ružica
Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
978-953-6965-98-4
Podaci o skupu
4. međunarodna znanstvena i stručna konferencija: Obrazovanje za interkulturalizam
predavanje
17.09.2020-18.09.2020
Osijek, Hrvatska