hrvatski

Učenje i kultura straha

Književnik Albert Camus u svojim je Kronikama 17. stoljeće opisao kao stoljeće matematike, 18. stoljeće kao stoljeće fizike, 19. stoljeće kao stoljeće biologije, a 20. stoljeće kao stoljeće straha. S pravom se možemo pitati oblježa va li i 21. stoljeće strah i živimo li u kulturi straha. U svijetu velikih i prebrzih promjena mladi čovjek može se osjećati uplašenim i izgubljenim u kulturi u kojoj prevladavaju strah, prijetnje i neizvjesnost. Kultura koja gotovo svakoga dana nameće nov e vrijednosti, a posljedično i pravila i norme, u kojoj se vijesti izmjenjuju iz minute u minutu, strah postaje svakodnevni pratitelj (mladoga) čovjeka. Posljednje dvije godine Republiku su Hrvatsku pogodili epidemija koronavirusa, razorni potresi u Zagreb u i Petrinji, posljedično time i usporeni gospodarski rast koji izazivaju niz egzistencijalnih pitanja i nesigurnosti. Već prisutan strah pojačao se globalnom medijskom prijetnjom izbijanja nuklearnoga rata nakon početka rata u Ukrajini. Rad se bavi pitanj em utjecaja straha na učenje u studentskoj populaciji. Za potrebe istraživanja proveden je polustrukturirani dubinski intervju kako bi se ispitali prisutnost nesigurnosti i straha u studenata, s obzirom na globalno okruženje, te kako prisustvo straha, kao Ključne riječi oblika distrakcije, utječe na proces učenja.

strah ; studenti ; učenje ; koronavirus

In his book Algerian Chronicles, the writer Albert Camus described the 17th century as the century of mathematics, the 18th century as the century of physics, the 19th century as the century of biology, and the 20th century as the century of fear. We can rightly ask ourselves whether the 21st centur y is also marked by fear and whether we live in a culture of fear. In a world of significant and rapid change, a young person may feel frightened and lost in a culture dominated by fear, threats and uncertainty. A culture that imposes new values on an almo st daily basis, and consequently imposes rules and norms, in which the news change from minute to minute, fear becomes a daily companion of a (young) person. In the previous two years, the Republic of Croatia has been afflicted by the coronavirus epidemic, the devastating earthquakes in Zagreb and Petrinja, and consequently the slowdown in economic growth, which causes a number of existential issues and uncertainties. Already present fear has been exacerbated by the threats of a nuclear war outbreak propaga ted in the global media following the onset of the war in Ukraine. This paper deals w