hrvatski

Orguljska tabulatura iz Hvara

Najopsežniji sačuvani izvor instrumentalne glazbe 17. stoljeća u Hrvatskoj, "Orguljska tabulatura iz Hvara", sadrži 71 numerirani list s ukupno 79 skladbi. Zapis skladbi na peterolinijsko gornje crtovlje i osmerolinijsko donje crtovlje izravno upućuje na način uobičajen u srednjoj i sjevernoj Italiji. Sve su skladbe u rukopisu četveroglasne, s povremenim dodavanjem petoga tona u akordima. Najzanimljivija skupina skladbi rukopisa su orguljske mise: "Missa B. Virg.", dvije "Missae Apostolorum" i "Missa Dominicis Diebus". Usporednom analizom s dostupnim primjerima srodnih talijanskih orguljskih tabulatura identificiran je autor triju orguljskih misa iz rukopisa. To je talijanski kasnorenesansni majstor iz Corregia, Claudio Merulo, koji je 1568. u Veneciji tiskao zbirku "Messe d'intavolatura d'organo". Hvarski prijepis triju Merulovih misa iz 1568. razlikuje se od izvorne tiskovine jer je prepisivač u svakoj od njih izostavio poneki vers, a nije prepisao ni tri Creda, tiskana na kraju Merulova izdanja. Spomenute razlike između Merulova izvornika i hvarskoga prijepisa dopuštaju nam da taj dio "Orguljske tabulature iz Hvara" nazovemo dalmatinskom (hvarskom) redakcijom Merulova izdanja iz 1568. i da pretpostavimo da je rukopis nastao nakon 1600. godine, kada "Caeremoniale episcoporum" propisuje da se tekst Creda ne bi trebao dijeliti između orgulja i zbora. Drugu grupu skladbi u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara čine 27 responzorija, koji obuhvaćaju trećinu rukopisa, a grupirani su u tri skupine prema liturgijskom kalendaru za Velikii tjedan, odnosno za službu tenebra, podijeljenu na po tri nokturna. Prvih devet responzorija je za Veliki četvrtak, drugih devet za Veliki petak, a posljednjih devet za Veliku subotu. Od ostalih se skladbi u rukopisu razlikuju time što imaju potpisani tekst, koji je vjerojatno služio orguljašu kao potsjetnik. Orguljske intonacije sačinjavaju treću skupinu i daleko najveći broj (47) pojedinačnih skladbi Orguljske tabulature iz Hvara. Prva grupa intonacija (23) nosi uglavnom nečitke naslove koji upućuju na liturgijske napjeve. Ostale 24 intonacije nose tek naznake o kojem se tonusu radi te upute za korištenje orguljskih registara. Posljednja skladba rukopisa je četveroglasni ricercar. Mogući autor rukopisa jedan je od trojice orguljaša hvarskoga Kaptola: Battista Meneghitti (orguljaš hvarskoga Kaptola od 1598.) i Martin Benetović (orguljaš 1600.), ali je najvjerojatnije da je to bio Inocentij Jerković, koji je tu dužnost obavljao deset godina, od 1601. do 1611.

orgulje, tabulatura, Hvar, instrumentalna glazba 17. stoljeća, orguljska misa, responzorij, orguljska intonacija, Claudio Merulo, Inocentij Jerković

nije evidentirano