hrvatski

Usmeno svjedočenje kao narativizacija prošlosti - pamćenjem protiv zaborava

U radu se polazi od teze da je svjedočanstvo i u usmenoj i u pismenoj fazi ekstenzija pamćenja zahvaćenoga u njegovoj narativnoj fazi. Usmena personalna memoaristika, kojom se svjedoče osobna sjećanja i iskustva, prvotno za cilj ima otimanje prošlosti od zaborava. Proučavanje prostora nužno sa sobom donosi i proučavanje i povijesne i kulturne stvarnosti. Rad pretpostavlja da se povijesno pamćenje ne može odnositi samo na globalna, tj. društvena, već i na individualna ljudska iskustva, ona koja ne ovise toliko o recepciji povijesne matrice koliko o reaproprijaciji povijesne prošlosti i stoga se u radu na temelju povijesnoga usmenoga svjedočanstva analizira narativizacija prošlosti. Usmeno pripovijedanje “iz prve rukeˮ o vremenu samonaoružavanja hrvatskih domoljuba, branitelja na području bivše Općine Podravska Slatina, donosi slike o važnom vremenskom razdoblju ne tako davne hrvatske povijesti koja još uvijek nije dovoljno znanstveno istražena. Treba istaknuti da je slatinsko područje trebalo predstavljati zamišljenu zapadnu granicu tzv. Velike Srbije.

Domovinski rat ; kultura sjećanja ; narativ ; pamćenje

nije evidentirano