hrvatski

Adsorpcija diklofenaka na aktivne ugljene

Prisutnost farmaceutika u vodenom okolišu i njihov potencijalni negativni utjecaj na ekosustav privukla je veliku pozornost znanstvenika. Upotreba farmaceutskih spojeva kod potrošača je u porastu, a njihovo nepotpuno uklanjanje tijekom pročišćavanja otpadnih voda dovodi do onečišćenja vodenih sustava. Metode koje se koriste za uklanjanje diklofenaka iz vode, između ostalog, uključuju i adsorpciju. Stoga je u ovom radu ispitana učinkovitost uklanjanja diklofenaka adsorpcijom na modificirani aktivni ugljen dobiven iz ljuske lješnjaka i modificiranog i nemodificiranog Cullara (komercijalni proizvod) iz vodenih otopina u šaržnim procesima. Karakterizacija adsorbensa provedena je FTIR-om i izmjeren je zeta-potencijal te određen pHpzc. Utjecaj pH vrijednosti na adsorpcijski kapacitet ispitan je u rasponu pH 2- 10, a adsorpcijski mehanizam opisan je izotermnim i kinetičkim modelima. Prema dobivenim podacima, maksimalni adsorpcijski kapacitet od 48, 7 mg/g postignut je s modificiranim Cullarom. Eksperimentalni podaci dobro opisuju Freundlichov i Langmuirov model izoterme. Dodatno je mehanizam adsorpcije ispitan kinetičkim modelima pseudo-prvog i pseudo-drugog reda. Aktivni ugljen iz ljuske lješnjaka kao alternativa komercijalnim aktivnim ugljenima, pokazao se učinkovitim adsorbensom za uklanjanje diklofenaka iz vodenih otopina.

diklofenak ; adsorpcija ; aktivni ugljen ; pitka voda ; otpadne vode

nije evidentirano