hrvatski

Integralni socijalizam Herberta Marcusea

U raspravama o socijalizmu (kao alternativi) prisutno je odsustvo radova Herberta Marcusea na ovu temu, a upravo Marcuseovo tematiziranje socijalizma i danas itekako može biti relevantno. Naime, Marcuse je među prvim marksistima koji se od „objektivnih, ekonomskih“ uvjeta koji pritiskuju i traže rješenje u revolucionarnom obratu, okrenuo prema pitanju subjektiviteta kao jednim od, uz naravno i dalje ekonomiju, određujućih preduvjeta za tranziciju u socijalizam. U Marcuseovoj viziji socijalizma dominira mir u najširem značenju te riječi: mir među ljudima i mir sa prirodom koja time nakon kapitalističkog destruktivnog odnošenja prema njoj, ponovno postaje čovjekov anorganski dio, što Marcuseovom socijalizmu dodaje dimenziju ekologije. Marcuseov socijalizam je ženskog roda. Za razliku od kapitalizma koji je, prema njemu, patrijahalan i otjelovljuje maskuline karakteristike, u socijalizmu u prvi plan dolaze feminine kvalitete. Stoga nije začuđujuće da je u feminizmu vidio najveći potencijal za promjenu. Prijelaz iz kapitalizma u socijalizam Marcuse je, na planu subjektivnosti, vidio mogućim stvaranjem nove antropologije čovjeka izražene kroz pojmove „nove osjetilnosti“ i „nove racionalnosti“. Prototip socijalističkog čovjeka za Marcusea je svojevrsni anti-superman (mada je primjerenije reći anti-superžena). „Integralni socijalizam“, „utopijski socijalizam“, feministički socijalizam“ samo su neki od pojmova koji se na različitim mjestima pojavljuju kod Marcusea. I premda bi se moglo prigovoriti da među pojmovima vlada svojevrsna zbrka, ipak je primjerenija tvrdnja koja upućuje na širinu Marcuseovog shvaćanja socijalizma. A upravo ta širina čini Marcuseovo shvaćanje socijalizma i danas aktualnim. Namjera ovog izlaganja je proanalizirati „lica socijalizma“ u sklopu Marcuseove kritičke teorije

Marcuse, socijalizam, integralni socijalizam, utopija, feminizam, kapitalizam

nije evidentirano