hrvatski

Leksički lanci kao pokazatelj funkcionalnoga stila u hrvatskome jeziku

Leksički lanci (eng. lexical chains) definiraju se kao česte sveze riječi koje se pojavljuju u vezanome tekstu, a koje nemaju idiomatsko značenje i ne služe preciznijem određenju referenta, odnosno koje se po svojim obilježjima razlikuju od frazema i kolokacija (Biber et al 2004). Najčešće je riječ o vezama suznačnih i samoznačnih riječi visoke čestote koje imaju diskursnu funkciju (Biber 2009). Dosadašnjim se istraživanjima velikih svjetskih jezika utvrdilo su da leksički lanci pokazatelj složenosti teksta i ovladanosti inim jezikom (Aedel i Erman 2012, Bychovska i Lee 2017, Chen i Baker 2010, Allan 2016, 2017) te da su često obilježje razrednoga diskursa i udžbeničkih tekstova (Biber i Barbieri 2007, Csomay 2012). No, takvih istraživanja za hrvatski jezik do sada nije bilo. U ovome se istraživanju polazi od pretpostavke da će leksički lanci svojim strukturom odražavati obilježja funkcionalnoga stila kojim je pisan tekst. Kako bi se potvrdila pretpostavka, istražit će se leksički lanci u tekstovima udžbenika za nastavni predmet Priroda te čitanke za Hrvatski jezik za 5. razred osnovne škole. Cjeloviti tekstovi dvaju udžbenika za svaki od navedenih predmeta analizirat će se pomoću alata za korpusnu lingvistiku Sketchengine kako bi se izdvojili leksički lanci. Dobiveni rezultati komentirat će se iz dva ugla: njihove relevantnosti za područje jezične stilistike te njihova doprinosa spoznajama obrazovne lingvistike.

leksički lanci, udžbenički tekst, funkcionalni stil

nije evidentirano