hrvatski

Tjelesno samopoimanje, seksualnost i kvaliteta partnerskog odnosa kao prediktori zadovoljstva vezom u različitim fazama tranzicije u roditeljstvo

Tranzicija u roditeljstvo je jedno od najizazovnijih razdoblja tijekom ranih faza partnerstva. Uvid u mehanizme koji mogu djelovati na partnerski odnos tijekom tranzicije u roditeljstvo ima svoju znanstvenu i praktičnu važnost budući da je upravo prilikom prve tranzicije u roditeljstvo povećan rizik za rastavu braka. Cilj ovog istraživanja je utvrditi doprinose tjelesnog samopoimanja, seksualnosti i kvalitete partnerskog odnosa ukupnom zadovoljstvu vezom u različitim fazama tranzicije u roditeljstvo. U istraživanju su sudjelovali žene i muškarci bez djece, oni koji očekuju prvo dijete te roditelji šestomjesečne i jednogodišnje djece. Podaci su prikupljeni metodom snježne grude te uručivanjem upitnika tijekom trudničkih tečajeva i kontrolnih liječničkih pregleda. Pokazatelji tjelesnog samopoimanja, seksualnosti i kvalitete partnerskog odnosa uspješno su predvidjeli ukupno zadovoljstvo vezom u svim fazama tranzicije u roditeljstvo. Usporedili smo relativne doprinose varijabli na individualnoj i interpersonalnoj razini te utvrdili da u sve četiri skupine sudionika pripremljenost za roditeljstvo uspješno doprinosi objašnjenju ukupnog zadovoljstva vezom, dok sociodemografska obilježja to čine samo u skupini žena i muškaraca bez djece. Pokazatelji tjelesnog samopoimanja nisu predviđali zadovoljstvo vezom sudionika bez djece, dok indikatori seksualnosti nisu bili prediktivni u skupini roditelja šestomjesečne djece. U svim skupinama najveću prediktivnu snagu imali su ljubav i pravednost u podjeli svakodnevnih obaveza, što govori o najvećoj važnosti emocionalnog aspekta odnosa među partnerima za ukupno zadovoljstvo vezom.

tranzicija u roditeljstvo ; tjelesno samopoimanje ; seksualnost ; kvaliteta partnerskog odnosa ; zadovoljstvo vezom

nije evidentirano