hrvatski

Odnos metakognitivne samoregulacije, motivacijskih uvjerenja i postignuća

Sve je veći naglasak na vještinama upravljanja vlastitim učenjem. Očekuje se da će osobe koje ovladaju vještinama samoregulacije biti spremnije usvajati nova znanja i vještine u uvjetima očekivanih rastućih promjena u profesionalnoj sferi života. Stoga je prisutan veliki pritisak unutar sustava formalnog obrazovanja na poučavanju metakognitivnih strategija. Jedan aspekt metakognicije je metakognitivna samoregulacija koja se odnosi na aktivnosti pomoću kojih učenik kontrolira svoje učenje kroz planiranje, nadgledanje i regulaciju učenja. Navedeni procesi olakšavaju razumijevanje sadržaja učenja i vode usmjeravanju ponašanja učenika u skladu sa zahtjevima situacije i ciljevima učenja. Dosadašnji rezultati istraživanja potvrđuju povezanost ovih procesa s različitim pozitivnim ishodima učenja. Međutim, iako se u dijelu istraživanja nalazi pozitivna povezanost metakognicije i postignuća u učenju ona nije uvijek prisutna. Autori to najčešće pripisuju sustavima obrazovanja u kojima se nagrađuje površno učenje, a ne razumijevanje, rješavanje problema i kritičko mišljenje. Naglašavaju da je korištenje metakognitivnih procesa u nekoj konkretnoj situaciji povezano i s motivacijom osobe da ih iskaže te da se metakognicija treba proučavati zajedno s motivacijskim uvjerenjima. Motivacijska uvjerenja kao što su samoefikasnost i vrijednost zadatka zauzimaju značajnu poziciju u različitim modelima samoregulacije u učenju. Cilj istraživanja bio je provjeriti odnos između metakognitivne samoregulacije, motivacijskih uvjerenja (samoefikasnosti i vrijednosti zadatka) i postignuća na ispitu na uzorku hrvatskih studenata. U istraživanju su sudjelovala 282 studenta. Popunjavali su upitnik neposredno prije pismenog ispita, a procjenjivali su tvrdnje o metakognitivnoj samoregulaciji, samoefikasnosti i vrijednosti zadatka koje su se odnosile na predmet iz kojeg su pisali ispit. Prikupljeni su podaci o postignuću studenata na ispitu. Rezultati su pokazali da postoji pozitivna povezanost između svih ispitivanih varijabli. Ustanovljena je potpuna medijacija samoefikasnosti i vrijednosti zadatka u odnosu između metakognitivne samoregulacije i postignuća na ispitu. Studenti koji više koriste metakognitivnu samoregulaciju imaju veću samoefikasnost i više vrednuju zadatak, što posredno vodi većim postignućima na ispitu. Dobiveni rezultati doprinose objašnjenju mehanizma putem kojeg je metakognitivna samoregulacija povezana s postignućem.

metakognitivna samoregulacija, motivacijska uvjerenja, samoefikasnost, vrijednost zadatka, postignuće

nije evidentirano