hrvatski

Jezik i društveni tabui iz povijesne perspektive

Jezik kao sredstvo komunikacije u svim je povijesnim razdobljima izravno ili neizravno odražavao stupanj obrazovanja, opću kulturu i društveni status govornika. U ovom se radu sa stajališta pragmalingvistike istražuju društveni tabui vezani za položaj i društveni status žena u Osijeku i Slavoniji u 19. i 20. stoljeću na temelju oglasa i članaka vezanih za žene koji su objavljeni u lokalnim časopisima na njemačkom jeziku Die Drau i Slawonische Presse. U uvodnom se dijelu predstavlja pravni i društveni položaj žena u tom povijesnom razdoblju na temelju istraživanja pravnih izvora i sekundarne literature. U glavnom se dijelu rada analiziraju informativni tekstovi o ženama i oglasi žena kao govorni činovi u kojima je govorna namjera (speech intention) prikrivena jezičnim sredstvima zbog društvenih tabua povezanih sa socijalno neprihvatljivim ponašanjem žena toga vremena, osobito onih iz nižih društvenih slojeva. Posebno se analiziraju leksička i stilska sredstva te komunikacijske strategije koje su autorice oglasa koristile za prenošenje željenih informacija ciljanoj skupini čitatelja. Na temelju analize relevantnih tekstova iz dvaju osječkih časopisa izvode se zaključci o društvenom položaju žena, osobito neudanih i rastavljenih žena te udovica u Osijeku i Slavoniji u 19. i početkom 20. stoljeća čija je ekonomska situacija bila nezavidna i koje su morale poštovati strogo propisane obrasce ponašanja. Rezultati istraživanja novinskih tekstova dopunjavaju se i zaokružuju slikom očekivanoga ponašanja žena iz srednjih i viših društvenih slojeva iz pera spisateljice Wilme Vukelić, koja je svoje djetinjstvo i mladost provela u Osijeku krajem 19. stoljeća i koja je u svojim memoarima oslikala modele i pravila ponašanja žena iz viših društvenih krugova.

višejezičnost ; tabui ; položaj žena ; grad Osijek ; sociolingvistika ; pragmalingvistika

nije evidentirano