hrvatski

Oblik mentorskog pristupa kao prediktor razine zadovoljstva studenata mentorskom potporom i razvoja profesionalnog identiteta tijekom kliničke edukacije u sustavu obrazovanja prvostupnika sestrinstva

Cilj istraživanja: Glavni je cilj doktorskog rada ispitati zadovoljstvo studenata kvalitetom mentorske potpore u individualnom i grupnom mentorskom pristupu te utvrditi doprinos mentorskog pristupa u razvoju profesionalnog identiteta studenata sestrinstva. Nacrt studije: Longitudinalno, kvazieksperimentalno, kohortno istraživanje Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 130 studenata preddiplomskog studija sestrinstva. Instrument je ispitivanja bio anketni upitnik. Prvi je dio upitnika sadržavao pitanja o sociodemografskim obilježjima ispitanika, a drugi se dio upitnika sastojao od dvaju standardiziranih validiranih upitnika: Upitnika za mjerenje razine profesionalnog identiteta studenata (PIFFS) i Upitnika za vrjednovanje zadovoljstva studenata mentorskom potporom (UVMP). Rezultati: Individualni su mentorski pristup tijekom kliničkih vježbi općenito značajno više vrjednovali u odnosu na grupni i studenti iz Grupe 1 (P = 0, 012) i studenti iz Grupe 2 (P = 0, 022). Značajan je porast razine zadovoljstva studenata mentorskom potporom zabilježen kod studenata iz Grupe 1 u individualnom mentorskom pristupu koji je uslijedio nakon grupnog (P = 0, 002). Kod studenata iz Grupe 2 zabilježen je značajan pad razine zadovoljstva u grupnom mentorskom pristupu koji je uslijedio nakon individualnog (P = 0, 011). Obavljanje je kliničkih vježbi u grupnom mentorskom pristupu imalo značajan učinak na porast razine profesionalnog identiteta u dimenziji Znanje kod studenata Grupe 1 (P < 0, 001). Zabilježen je značajan učinak individualnog mentorskog pristupa na porast razine profesionalnog identiteta u dimenziji Percepcija uzora i profesionalna budućnost kod studenata iz Grupe 1 (P = 0, 029) i studenata iz Grupe 2 (P = 0, 049). Nakon završetka obaju turnusa kliničkih vježbi zabilježen je značajan doprinos individualnog mentorskog pristupa na zadovoljstvo studenata mentorskom potporom (P = 0, 021). Nije utvrđen značajan doprinos mentorskog pristupa na razinu profesionalnog identiteta ni u jednoj od triju njegovih dimenzija. Zaključak: Studenti su općenito zadovoljniji kvalitetom mentorske potpore u individualnom mentorskom pristupu. Obavljanje kliničkih vježbi u grupnom mentorskom pristupu imalo je značajan učinak na porast razine profesionalnog identiteta u dimenziji Znanje, a obavljanje kliničkih vježbi u individualnom mentorskom pristupu na porast razine u dimenziji Percepcija uzora i profesionalna budućnost.

Klinička edukacija ; Mentorstvo ; Potpora ; Profesionalni identitet ; Sestrinstvo ; Studenti ; Zadovoljstvo

nije evidentirano