hrvatski

Može li negacija biti nepristojna? K... ne može! O sintaktičkoj strukturi i pragmatičkim obilježjima nepristojnih negacija

Rad se bavi pojavom nepristojnih negacija (eng. rude negations) u hrvatskome i srpskome razgovornom jeziku. Riječ je o konstrukcijama u kojima je negacija glagola iskazana na implicitan način, a marker implikature jest imenica koja najčešće označava kakvu vrstu religijskoga/seksualnoga tabua ili njezin eufemizam (npr. vraga/kurac/klinac je došao = nije došao ; vraga/kurac/klinac hoću = neću). Ta vrsta negacijskih konstrukcija naziva se i vražjim negacijama (eng. devil negations) zbog frekventnosti imeničke sastavnice vrag u engleskome jeziku (usp. Jespersen 1917). Budući da se u njima nerijetko pojavljuju i druge imenice (najčešće vulgarizmi), u novije im se vrijeme pridaje općenitiji naziv nepristojne negacije (Nicholas 2005). Promatrano iz pragmatičke perspektive, shodno Nicholasovoj (ibid.) definiciji, nepristojne negacije spoj su (obično fragmentarnih) iskaza i pogrdnih izraza, pri čemu je pogrdni izraz u funkciji svojevrsnog komentara (nerijetko u formi uzvika) kojim govornik negira propozicijski sadržaj konstativa (npr. Bilo je dobro, moj kurac! = Nije bilo dobro), odnosno poništava učinak performativa (npr. komisiv: Doći ću, vraga! = Neću doći). Budući da je negacija u takvim konstrukcijama implicitna, iskazi koji sadržavaju nepristojnu negaciju po svojoj su prirodi ironični. Zbog toga ih razloga, kao i zbog pogrdnoga izraza koji obavezno sadržavaju, govornici koriste u situacijama kada žele postići visok stupanj ekspresivnosti. U ovome radu provodi se sintaktička i pragmatička analiza najfrekventnijih nepristojnih negacija u hrvatskome i srpskome razgovornom jeziku (konstrukcije s imenicom vrag i (moj) kurac) s ciljem utvrđivanja njihovih strukturnih obilježja i komunikacijskih funkcija. Rad je zamišljen u četiri cjeline. Uvodno poglavlje posvećeno je pregledu dosadašnjega bavljenja nepristojnim negacijama, njihovoj definiciji te prikazu općih obilježja na primjerima iz hrvatskoga i srpskoga razgovornog jezika, kao i iz drugih indoeuropskih jezika. U drugome poglavlju analiziraju se njihova strukturna obilježja na izabranim primjerima iz mrežnih korpusa hrWaC i srWaC. U trećemu poglavlju analiziraju se njihova pragmatička obilježja i funkcije. U završnome poglavlju iznose se zaključci proizašli iz provedenoga istraživanja.

nepristojne negacije ; vulgarizmi ; implikatura

nije evidentirano