hrvatski

Dvorac Batthyany u Ludbregu - od izgradnje do danas

Dvorac Batthyány u Ludbregu dio je reprezentativnog sklopa koji se sastoji od glavne četverokrilne trokatne zgrade s unutrašnjim dvorištem i dviju, dvokatnih, bočnih, nekada gospodarskih zgrada, te prostranog perivoja. Od prvog spominjanja utvrde Ludbreg u 14. stoljeću, pa sve do danas, na dvorcu je izvršeno niz intervencija, koje su ga nastojale prilagoditi ondašnjem duhu vremena i potrebama vlasnika. Sačuvani pisani dokumenti, kao i mnogi arhitektonski detalji u zidnoj konstrukciji i dispozicija u tlocrtu pojedinih krila, svjedoci su tih intervencija. Godine 1320. dvorac se spominje kao srednjovjekovni burg, a sačuvana rana gotička fazi svjedoči da je imao četiri kule. Za vrijeme osmanlijskih provala, sredinom 16. stoljeća, u svrhu obrane sklop je dobio renesansne forme: dodaje se vanjsko predziđe i kule kružnog oblika te se opkopava jarak za vodu i bedemi. Sredinom 18. stoljeća, slabljenjem obrambene funkcije, dvorac je preoblikovan u raskošno uređeni dvorac, u baroknom stilu, s naznakama klasicizma, čiji je izgled u velikoj mjeri sačuvan i do danas. Arhitekt Josef Hueber iz Graza proširio je tlocrt dvorca, dogradivši mu novo, južno krilo, preoblikovao je fasadu i interijer te izgradio bočne zgrade. U tom je razdoblju posebno dotjerana dvorska kapela, čije je zidne slike 1753. godine oslikao majstor Michael Peck iz Kaniže. Prema predaji, u kapeli, tadašnjoj gotičkoj kuli dvorca, dogodilo se Čudo pretvorbe Krvi Kristove, koje je 1513. godine papa Leon X. bulom potvrdio i utemeljio proštenište u Ludbregu u slavu Predragocjene Krvi Kristove. Dvorac je nekoliko puta promijenio vlasnike, od Nikole Ludbreškog u prvoj polovici 14. stoljeća, hrvatskog bana Ivana Chuza od 1359. godine, plemića Thuróczya u 15. i 16. stoljeću, Erdödyja u 17. stoljeću, pa do obitelji Batthyány od 17. stoljeća do prve polovice 20. stoljeća. U 20. stoljeću, dvorski se sklop neprimjereno koristio te je devastiran, no 1990-ih godina istog stoljeća, nastao je projekt Restauratorskog Centra Ludbreg. Na početku, Centar je bio koncipiran kao depo i „ratna bolnica za umjetnine“, koje su u ratu bile ugrožene i oštećene, a otvoren je na inicijativu hrvatskih konzervatora, uz potporu općine Ludbrega i restauratora i konzervatora iz Bavarske. Glavna zgrada dvorca u cijelosti je obnovljena i prilagođena za rad Centra, koji od 1997. godine djeluje kao restauratorska radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda

barokna arhitektura, dvorac Batthyany, obnova, restauratorski centar Ludbreg, revitalizacija

nije evidentirano