hrvatski

Djetinjstvo u pripovjednoj prozi suvremenih hrvatskih književnica

U radu se književnoteorijski pristupa analizi djela Jagode Truhelke, Zlate Kolarić-Kišur, Maje Gluščević, Višnje Stahuljak i Sunčane Škrinjarić. Zbog subjektivnosti pripovijedanja u prikazu djetinjstva kao zajedničkog obilježja tekstova, analizirana su djela Zlatni danci, Moja Zlatna dolina, Ulica predaka, Odrastanje i Sjećanja. Nakon prikaza teorijskih odrednica autobiografskog diskursa u hrvatskoj dječjoj književnosti, djela su interpretirana na temelju kriterija klasifikacije autobiografske proze za dječju književnost kako ih modificira Andrijana Kos-Lajtman. Polazeći od kriterija za određivanje pripadnosti teksta dječjoj književnosti, djela su promatrana na tematskoj razini s obzirom na motive djetinjstva i njihov odnos prema motivima šireg društvenog konteksta. S obzirom na regionalni i lokalni identitet književnica, analizirani su zavičajni motivi odabranih djela i njihova pojavnost u jeziku i prikazima govora. Provedene analize potvrđuju značajno razlikovanje tekstova prema autobiografskom modelu. Tekstovi se tipološki razlikuju prema kriteriju sudjelovanja pripovjedača u radnji i kriteriju odnosa autobiografskog subjekta prema kategoriji vremena. Navedeno potvrđuje širok raspon iskaznih mogućnosti autobiografskog diskursa u hrvatskoj dječjoj književnosti. Utjecaj periodizacije stvaralaštva književnica očituje se u razini literarizacije pojedinog djela, pri čemu je značajno da svi tekstovi pripadaju tipu literarizirane autobiografije. Razloge za navedeno moguće je pronaći u zahtjevima dječje književnosti s obzirom na dob čitatelja, iako namjena i izraz teksta te izbor motiva djetinjstva otvaraju mogućnost propitivanja granica dječje književnosti u recentnijim tekstovima. Rezultati analize također pokazuju da ranije tekstove karakterizira viša razina literarizacije, a tekstove nastale iza 1980. prekidanje pripovijedanja neknjiževnim tekstovima u funkciji potkrjepljenja privatnog prostora autobiografskog subjekta. Svi odabrani tekstovi potvrđuju prožimanje privatnog i javnog prostora na tematskoj razini, pri čemu univerzalni motivi djetinjstva omogućuju poistovjećivanje čitatelja s tekstom, a motivi šireg društvenog konteksta pridonose izgradnji specifičnog konstrukta djetinjstva. Prisutnost zavičajnih motiva potvrđuje autobiografski karakter tekstova, a analiza je pokazala njihovu značajniju pojavnost na semantičkoj razini u djelima ranijeg nastanka.

autobiografizam, djetinjstvo, proza, dječja književnost

nije evidentirano