hrvatski

Hrvatska dječja književnost okreće list

U prva dva poglavlja obrazlaže se zašto je potrebno prevladati sada aktualnu paradigmu dječje književnosti koju je postavio Milan Crnković 1971. želeći izboriti autonomnost hrvatske dječje književnosti unutar pritiska da se etablira jugoslavenska dječja književnost. Danas su ciljevi istraživanja hrvatske dječje književnosti bitno drugačiji pa se mora izaći iz okvira Crnkovićevog modela. U daljnjim poglavljima predstavlja se niz dijakronijskih istraživanja poput razvoja akademskog istraživanja dječje književnosti u Hrvatskoj, ili pogleda na jednu od najstarijih tema dječje književnosti onu odnosa Hrvata i muslimana (od 1844.), ili pak recepcijsku sudbinu jednog od najstarijih prijevodnih naslova onu Robinsona Crusoea. S druge strane daje se i niz sinkronijskih presjeka kao što su oni koji predstavljaju segmente hrvatske dječje književnosti neposredno nakon Prvog svjetskog rata a raspravljaju o djevojačkim knjigama kojima su nakladnici odgovorili na manjak takvih naslova na hrvatskom književnom tržištu ili pak iznenadnu pojavu teme o nestašnoj djeci koja se pojavila odmah nakon rata. Također želi se pokazati i neodrživost slike o prevlasti socijalne dječje književnosti u tridesetim godinama. Također raspravlja se i o nakladničkoj djelatnosti Stjepana Kuglija, neosporno najpropulzivnijeg nakladnika prije Prvog svjetskog rata. Ispreplitanjem dijakronijskih i sinkronijskih niti želi se stvoriti novo tkanje hrvatske dječje književnosti. Naprosto hrvatska dječja književnost treba novo polazište koje bi omogućavalo slobodan i ideologijom neopterećeni pristup.

povijest hrvatske dječje književnosti, periodizacija hrvatske dječje književnosti, djevojačke knjige, Kugli, Crnkovićeva paradigma

nije evidentirano