hrvatski

Zidne slike Antonia Zuccara u palači Bajamonti- Dešković u Splitu - Istraživanje i zaštita

Zidne slike u palači Bajamonti Dešković u Splitu reprezentativan su primjer oslikavanja svjetovnih prostora 19. stoljeća u Dalmaciji. Vrijedan su segment hrvatske kulturne baštine koji je zbog pretrpljenih oštećenja i ugrožene stabilnosti postao predmetom konzervatorskorestauratorskih radova. Istraživanja koja su prethodila radovima ukazala su na nedostatak podataka i izostanak sustavne obrade zidnog slikarstva 19. stoljeća u Dalmaciji. Postupak valorizacije, kao začetak zaštite, zahtijevao je istraživanje zidnih slika unutar pretpostavljenog povijesno-umjetničkog okvira uz istraživanje koncepta i konteksta njihovog nastanka kao i nastanka građevine koja ih udomljava. U disertaciji se pregledno i sustavno izlažu rezultati istraživanja zidnog slikarstva u Dalmaciji 19. stoljeća gdje se uz pregled slikarstva u sakralnim objektima naglasak stavlja na ostvarenja u svjetovnim objektima. Podaci temeljeni na istraživanju literature, arhivske građe kao i intervjuiranja, revidirani su i nadopunjeni terenskim istraživanjem uz bogatu fotodokumentaciju. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća primjerima zidnog slikarstva prednjači dubrovačko područje s ostvarenjima u duhu kasnog baroka uz elemente rokokoa i klasicizma nakon čega slijedi zidnim slikama siromašno razdoblje prve polovice 19. stoljeća. Sačuvani primjeri sredine i druge polovice stoljeća upućuju na Talijanskog umjetnika Antonia Zuccara čiji je rad brojnošću i raznovrsnošću obilježio navedeno razdoblje. Istraživanje zidnog slikarstva prezentira se upravo djelovanjem i utjecajima tog umjetnika te kruga manje ili više vještih slikara i dekoratera koji se uz njega oblikuju. Za Zuccarov dolazak u Dalmaciju zaslužan je dugogodišnji splitski načelnik Antonio Bajamonti čija je želja za modernizacijom i unaprjeđenjem Splita potaknula izgradnju vrijednog historicističkog urbanističkog sklopa na zapadnom dijelu Rive. Urbanistički kompleks kojem pripadaju samostan i crkva sv. Frane, kazalište s Prokurativama, Bajamontijeva palača i danas porušena fontana činili su Split, prema Bajamontijevom mišljenju, sastavnicom europskog kulturnog kruga u duhu modernog građanskog poimanja. Prvim katom neorenesanse palače Bajamonti, koju je kao i kazalište projektirao G. B. Meduna, 411 protezao se načelnikov stan opremljen bogatim stilskim namještajem, intarziranim parketima, umjetninama, ali posebnost ambijenta stvarale su zidne slike sačuvane na stropovima triju salona. Zidne slike predstavljaju reprezentativan način ukrašavanja interijera Dalmacije u turbulentnom i utemeljiteljskom 19. stoljeću. Naslikane su slijedeći venecijanske trendove sredine stoljeća uz Bajamontijeve utjecaje u odabiru tematike. Složeni i zahtjevni konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni na zidnim slikama sadržavali su gotovo sve postupke koji se u okviru zaštite zidnih slika izvode. U radu se sistematično izlažu sve komponente rada s nizom novih i ranije nekorištenih metoda i tehnika, ističu se prednosti i nedostaci takvih zahvata uz usporedbu sa sličnim projektima. Pažnja je usmjerena na komparaciju dvaju konzervatorsko-restauratorskih pristupa, metode restauracije in situ i metode skidanja stropa radi sanacije uz povratak na izvorno mjesto. Osmišljavanje i konstruiranje nove nosive stropne konstrukcije zidne slike ovaj konzervatorsko-restauratorski program čini jedinstvenim. U radu je postavljen model zaštitnih radova u skladu s etičkim, estetskim i stručnim normama kao primjer primjenjiv u profesionalnom radu, ali i edukaciji stručnjaka u polju zaštite kulturne baštine. Proces je to koji započinje prepoznavanjem i valorizacijom, nastavlja se zaštitom materijalnih svojstava do prezentacije i konačne uspostave trajne zaštite baštine.

palača Bajamonti-Dešković ; zidno slikarstvo ; Antonio Zuccaro ; konzervacija-restauracija ; Dalmacija ; 19. stoljeće

nije evidentirano