hrvatski

Iskustva odgojitelja u pružanju podrške djeci izloženoj stresu i traumi

Izloženost djece stresnim, a pogotovo traumatskim događajima, koji nadilaze njihove kapacitete za suočavanje može imati nepovoljan utjecaj na njihov tjelesni, socijalno-emocionalni i kognitivni razvoj. Sposobnosti suočavanja sa stresom kod djece još nisu u potpunosti razvijene te je zbog toga za djecu izloženu takvim nepovoljnim događajima važno u što većoj mjeri osigurati podršku i razumijevanje okoline, u prvom redu u obitelji, a zatim i u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Da bi odgojitelji mogli na adekvatan način prilagoditi svoj pristup potrebama djece izložene stresu i traumi trebaju imati razvijena odgovarajuća znanja i vještine vezane uz socijalno-emocionalni razvoj, s posebnim naglaskom na stres, suočavanje i psihičku otpornost. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kakva su iskustva odgojitelja u pružanju podrške djeci izloženoj stresu i traumi – kako primjete ili saznaju da je dijete izloženo stresu ili traumi, kakav pristup koriste pri pružanju podrške djeci izloženoj stresu i traumi te kako u takvim situacijama surađuju s roditeljima i stručnom službom vrtića. Istraživanje je provedeno primjenom tehnike polustrukturiranog intervjua i u njemu je sudjelovalo dvanaest odgojiteljica. Analizom odgovora odgojiteljica utvrđene su karakteristične kategorije odgovora vezano uz prepoznavanje djetetove izloženosti stresu i traumi, načine ponašanja djece izložene stresu i traumi, načine pružanja pomoći i prilagodbe rada potrebama djece izložene stresu i traumi, obilježja kvalitetne suradnje s roditeljima te dostupnost podrške stručnog tima i ostalih izvora podrške. Dobiveni rezultati doprinose boljem razumijevanju profesionalne uloge odgojiteljice pri radu s djecom izloženom stresnim i traumatskim događajima.

odgojitelji ; rano djetinjstvo ; stres ; suočavanje ; trauma

nije evidentirano