hrvatski

Ping-budućnost je sada

56. zagrebački salon arhitekture i urbanizma, riječima selektora, arhitekata Lee Pelivan i Tome Plejića, „mijenja težište, očište, fokus i perspektivu ; nudi iskustvo ubrzanog premotavanja – prikazuje projekte: neostvarene, nedosanjane, aktualne i pauzirane, odsutne, herojske i naivne, skicozne i realne, neodbačene, nedorađene, promišljene, ne-sasvim-jasne, zoomin, zoom-out, XXS i XXL, efemerne, minimalne, kilometarski duge, podzemne i nadzemne, studentske, diplomske, spekulativne, fiktivne, lagane i teške – stare i potpuno nove. Salon je repozitorij budućnosti, od Vranjaninova Idealnoga grada do danas.” Intrigantno je pitanje što se željelo dobiti, a još više što se dobilo kao odgovor na tako raspisan poziv Zagrebačkog salona, jedne od najdugovječnijih hrvatskih izložaba suvremenih likovnih disciplina, koju je 1965. godine na poticaj arhitekata i umjetnika utemeljila Skupština Grada Zagreba. Od 1976. godine u trijenalnom ritmu izmjenjuju se izložbe vizualnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i dizajna te arhitekture i urbanizma, a sukladno tome Salon organiziraju Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i Udruženje hrvatskih arhitekata. Ovogodišnji salon pod naslovom Ping – Repozitorij budućnosti obilježio je kraj zagrebačke postpotresne i postlockdown 2021. godine, u sjeni globalnih nesigurnosti, tumačenjem arhitekture kao medija za dijalog i prepoznavanjem potencijala njezine neostvarene, idealizirane prošlosti, kao temelja bolje budućnosti.

56. zagrebački salon arhitekture i urbanizma

nije evidentirano