hrvatski

Sigurnost uporabe gadolinijskih kontrastnih sredstava u pedijatrijskoj populaciji

Unaprjeđenjem tehnologije te samim razvitkom magnetske rezonance dogodio se glavni preokret u domeni radiologije u dvadesetom stoljeću. Uvelike je olakšana vizualizacija svih dijelova ljudskog tijela uz održavanje odlične prostorne rezolucije. U pedijatrijskoj populaciji pregled magnetskom rezonancom korisna je metoda u evaluaciji mozga, toraksa, abdomena, zdjelice te ekstremiteta. Upravo je ovo jedna od prvih metoda izbora za mlađe pacijente zbog nekorištenja ionizirajućeg zračenja. S ciljem povećanja kontrastnosti slike koriste se kontrastna sredstva, najčešće kelati gadolinija, čije se prvo apliciranje odvilo 1983. godine. Ista se prema molekularnoj strukturi dijele na linearne i makrocikličke, a uz to postoji još i podjela na ionske i neionske. Makrociklički spojevi se općenito smatraju sigurnijima zbog niže brzine disocijacije slobodnog iona gadolinija, koji je u tom obliku toksičan. Za gadolinijska kontrastna sredstva dugo se vjerovalo da su u potpunosti sigurna, međutim 2000-tih uočena je njihova povezanost s nefrogenom sistemskom fibrozom, nakon čega se usmjerilo ka korištenju makrocikličkih spojeva u pedijatrijskih pacijenata zbog dokazano veće sigurnosti. Osim navedene nuspojave, moguć je razvoj i akutnih alergijskih reakcija, a u novije vrijeme otkrivene su i spoznaje o taloženju gadolinija u tkivima. Unatoč vrlo niskoj stopi navedenih nuspojava u pedijatrijskih pacijenata, njihova dugoročna sigurnost i primjena u neonatalnoj dobi još nije utvrđena. Upravo zbog toga, važno ih je oprezno koristiti uz naglasak na apliciranje najmanjih mogućih doza, korištenje makrocikličkih spojeva te dobru procjenu rizika.

gadolinij ; kontrastna sredstva ; magnetska rezonanca

nije evidentirano