hrvatski

Upravljanje ljudskim migracijama u kontekstu Foucaultove biopolitike

Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama ili tzv. Marakeški sporazum je, unatoč brojnim kontroverzama, pogotovo u pogledu zadiranja u suverenost država, podržan krajem 2018. godine, a zagovara bolje upravljanje ljudskim migracijama koje bi trebale biti na dobrobit svih. O tome da će 21. stoljeće biti stoljeće migracija pisali su i govorili H. Arendt, ali i M. Foucault koji je kometirajući vijetnamske izbjeglice 1979. izjavio 'Problemi izbjeglica nagovještaj su velikih migracija 21. stoljeća'. Globalne migracije su danas su danas neupitni društveni fenomen, a globalizacija migracija izaziva i u pitanje dovodi niz koncepata koji su bili prihvaćeni kao sigurni i jasni (ljudska prava, nacionalna država, suverenost, liberalna demokracija). Oni sve češće pokazuju svoju ispraznost, nedorečenost i formalnost. U ovom ćemo izlaganju predstaviti koncept upravljanja ljudskim migracijama u kontekstu Foucaltove biopolitike. Foucault biopolitiku shvaća kao artikulaciju moći države da upravlja svojim populacijom/svojim državljanima. Preduvjet realizacije biopolitike je stanovništvo (narod), nacionalna država (politička kultura) i liberalna demokracija (legitimitet). U tom procesu vladanja ona se koristi znanstvenim dosezima demografije, statistike, epidemologije itd. s ciljem ostvarenja biomoći. Biomoć je po Foucaultu suverena moć s ciljem, među ostalim i kontrole stanovništva jer svaki oblik naglog i neprirodnog prirasta npr. migracijama iz drugačijih kultura dovodi u pitanje temelje suverenosti i nacionalne države.

Biopolitika, biomoć, Foucault, Globalni kompakt, upravljanje ljudskim migracijama

nije evidentirano