hrvatski

Odrednice uključenosti u učenje fizike

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odrednice uključenosti u nastavu i učenje fizike na uzorku učenika 7. razreda osnovne škole. Teorijski okvir činile su Teorija socijalne kognicije, Teorija samoodređenja, Teorija očekivanja i vrijednosti te koncept uključenosti. Uključenost je operacionalizirana kao trodimenzionalni konstrukt kojeg čine bihevioralna, kognitivna i emocionalna uključenost. U istraživanju je sudjelovalo 643 učenika 7. razreda iz 35 razrednih odjeljenja iz ukupno deset osnovnih škola u Zagrebu u tri točke ispitivanja. Završni uzorak je činilo 436 učenika kod kojih su se mogli povezati podaci iz sve tri točke istraživanja. Rezultati višerazinskog linearnog modeliranja pokazali su da su pozitivni prediktori bihevioralne uključenosti u učenje fizike osobine ugodnosti i savjesnosti, samoefikasnost u fizici, interes za fiziku, važnost fizike, individualna percepcija nastavničke strukture i nastavničkog poticanja autonomije te percepcija korisnosti i važnosti fizike na razini razrednog odjeljenja. Pozitivnim prediktorima kognitivne uključenosti u učenje fizike na individualnoj razini pokazali su se savjesnost, samoefikasnost u fizici, vrijednost fizike kao i nastavničko poticanje autonomije. Na razini razrednog odjeljenja su se pozitivnim prediktorima kognitivne uključenosti pokazali samoefikasnost u fizici i važnost fizike, a negativnim prediktorom razredni interes za fiziku. Pozitivnim prediktorima emocionalne uključenosti u učenje fizike na individualnoj razini su se pokazali ekstraverzija i emocionalna stabilnost, samoefikasnost u fizici, interes za fiziku te individualna percepcija nastavničke strukture, a negativnim prediktorima percepcija važnosti fizike te konflikata među vršnjacima u razrednom odjeljenju. Na razini razrednih odjeljenja su se pozitivnim prediktorima emocionalne uključenosti u učenje fizike pokazali samoefikasnost u fizici i interes za fiziku, dok se važnost fizike pokazala negativnim prediktorom. Metoda strukturalnog modeliranja je pokazala da je trokomponentna operacionalizacija uključenosti u učenje fizike potpuni medijator u odnosu između učeničke savjesnosti i vrijednosti fizike te ocjena iz fizike i zadovoljstva u školi. Klaster analiza je pokazala tri profila učeničke uključenosti u učenje fizike: optimalni, anksiozni i umjereni. Analiza varijance je pokazala da optimalno uključeni učenici značajno višom procjenjuju svoju samoefikanost u fizici i vrijednost fizike te postižu bolje ocjene i više zadovoljstvo u školi u odnosu na učenike s profilom anksiozne i umjerene uključenosti u učenje fizike.

uključenost u učenje ; motivacija ; fizika ; nastavnički stil motiviranja učenika ; odnosi među učenicima u razredu ; osobine ličnosti ; samoefikasnost ; subjektivna vrijednost fizike ; ocjene iz fizike ; zadovoljstvo u školi

nije evidentirano