hrvatski

Seneka o umijeću i blagodatima dokolice

Cilj rada je osvijetliti antički model dokolice koji proizlazi iz pera rimskog stoičkog filozofa Lucija Aneja Seneke. Na tragu povijesno-filozofskih istraživanja Pierrea Hadota – koji je promovirao ideju da antičku filozofiju valja shvaćati prvenstveno kao duhovnu vježbu radi realizacije umijeća življenja – to će se rasvjetljavanje temeljiti na tezi da je Seneka umijeće dokolice shvaćao i prakticirao kao dinamičko jedinstvo filozofske kontemplacije i moralno-praktičnog djelovanja utemeljenog na vrlinama koje oplemenjuju i uljuđuju duh. Svrha ovog istraživanja jest ponuditi uvid u Senekino osobno kontemplativno iskustvo, sačuvano na raznim mjestima njegove pisane ostavštine, kao podsjetnik i poticaj na traženje orijentira u suvremenom životnom okruženju. U njemu se, kao i u Senekino vrijeme, prepoznaju tri vrste čovjekova straha: od neimaštine, od bolesti i od nasilja rata. Senekina ideja i praksa dokonosti kontemplacije i dokonosti moralno-praktičnog djelovanja utemeljenog na vrlinama vidi se kao jedan od mogućih puteva za uznemirenog i prestrašenog suvremenog čovjeka da se s tim strahovima suoči.

dokolica ; filozofija kao duhovna vježba ; kontemplacija ; Lucije Anej Seneka ; Pierre Hadot ; vrlina

nije evidentirano