hrvatski

Kognitivni ishod i strukturna obilježja mozga djece adolescentske dobi s perinatalnim oštećenjem mozga

Cilj ovog rada bio je procijeniti kognitivni ishod i strukturna obilježja mozga te njihovu međusobnu povezanost u adolescentskoj dobi kod djece s perinatalnim oštećenjem mozga. U istraživanje je uključeno 98 djece (40 djevojčica i 58 dječaka) koja su u dojenačko doba izdvojena kao perinatalno rizična i koja su bila multidisciplinarno neurorazvojno praćena do navršene druge godine života. Njih 43 rođeno je na vrijeme, dok je 55 rođeno prijevremeno. U dobi od 13 do 16 godina ovoj su skupini djece, sada adolescentima, ispitane kognitivne sposobnosti pomoću Wechslerove ljetstvice inteligencije za djecu i Rey-Osterriethovog testa složenog geometrijskog lika te procijenjen strukturni izgled mozga oslikavanjem mozga magnetskom rezonacijom uređajem jačine magnetskog polja 2T. Dobiveni su rezultati pokazali da je opći kognitivni ishod procijenjen na temelju kvocijenta inteligencije kod perinatalno rizičnih adolescenata i adolescenata koji su pretrpjeli perinatalno oštećenje mozga u prosjeku u skladu s normalnim vrijednostima očekivanim za njihovu dob, no s izrazitim varijabilitetom među sudionicima, u rasponu od teške mentalne retardacije do izrazito visoko iznadprosječne razine inteligencije. Oslikavanjem mozga magnetskom rezonancijom utvrđene su slijedeće glavne strukturne promjene nastale kao posljedica pretrpljenog perinatalnog oštećenja mozga: najčešća promjena je slaba kvaliteta bijele tvari koja se očituje u prisutnosti hiperintenzivnih promjena na slici magnetske rezonancije, zatim stanjena površina corpusa callosuma te proširenje lateralnih ventrikula i stanjenje periventrikularne bijele tvari. Pokazalo se da je učinak sudionika u većini kognitivnih mjera umjereno povezan sa stupnjem strukturnih promjena mozga: uz teži stupanj oštećenja veže lošiji učinak. Razlike u učinku u kognitivnim mjerama nađene su između skupina sudionika s različitim stupnjem oštećenja pojedinog strukturnog obilježja. Kod sudionika s teškim kognitivnim oštećenjem (umjerenom i teškom mentalnom retardacijom) utvrđeno je teško oštećenje mozga koje se očituje u teškom proširenju ventrikula, stanjenju ili nepostojanju bijele tvari i njezinoj slaboj kvaliteti te izrazito stanjenom corpus callosumu. Dobiveni rezultati su pokazali da se na temelju strukturnih obilježja perinatalnog oštećenja mozga može predviđati učinak u kognitivnim testovima, pri čemu je glavni značajni prediktor površina corpusa callosuma. Pokazalo se da velik broj perinatalno rizičnih adolescenata i adolescenata s perinatalnim oštećenjem mozga, unatoč normalnim općim kognitivnim sposobnostima, ima specifične kognitivne smetnje: slabiju razvijenost neverbalnog u odnosu na verbalni kvocijent inteligencije koja se razlika povećava sa stupnjem oštećenja mozga te smetnje vidno-prostorne percepcije i konstrukcije i vidno-prostornog neposrednog pamćenje. Ove specifične kognitive smetnje bile su većinom neprepoznate od okoline što ukazuje na potrebu sustavnog neuropsihološkog praćenja perinatalno rizične djece odnosno djece s dokazanim perinatalnim oštećenjem s ciljem uključivanja u rane intervencijske programa. Utvrđeni su dokazi za postojanje funkcionalne plastičnosti mozga nakon perinatalnog oštećenja na što posebno ukazuje rezultat da se sudionici s normalnim nalazom i blagim stupnjem oštećenja pojedinog strukturnog obilježja mozga međusobno ne razlikuju po učinku u kognitivnim testovima. Nije utvrđena razlika u kognitivnom učinku djece s perinatalnim oštećenjem mozga s obzirom na pretpostavljeno vrijeme nastanka oštećenja: prijevremeno rođena djeca niske i više gestacijske dobi te na vrijeme rođena djeca s očitim perinatalnim oštećenjem mozga međusobno se nisu razlikovala prema kognitivnom učinku.

perinatalno oštećenje mozga; plastičnost mozga; kognitivni ishod; Wechslerova ljestvica inteligencije za djecu; Rey-Osterriethov test složenog geometrijskog lika; magnetska rezonancija; strukturne promjene mozga; bijela tvar; specifične kognitive smetnje

nije evidentirano