Emocijski narativi o traumi silovanja u hrvatskoj književnosti od 19. do 21. stoljeća (CROSBI ID 73503)
Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad | međunarodna recenzija
Podaci o odgovornosti
Kuvač-Levačić, Kornelija
hrvatski
Emocijski narativi o traumi silovanja u hrvatskoj književnosti od 19. do 21. stoljeća
U temi se silovanja prožimaju kulturološki, identitetski i ideologemski aspekti književnog teksta. S obzirom na to da je riječ o prezentaciji i iskazu traumatičnoga tjelesnoga, psihičkoga i duhovnoga iskustva (uglavnom žene, ali u književnim tekstovima 21. stoljeća to nije pravilo), veliku ulogu imaju emocijski narativi kojima pojedini tekst raspolaže, odnosno načini na koje ih konstruira. Kroz nekoliko tekstova hrvatske književnosti 19., 20. i 21. stoljeća razmotrit će se konstrukti emocijskih narativa o traumi silovanja, pratit će se njihov razvoj i odnos prema ontemskim, psihemskim, sociemskim, odnosno ideologemskim figurama/strukturama tekstova, s dominantnom usredotočenošću na nekoliko glavnih emocija koje prate traumu, neovisno o razdoblju u kojemu pojedini tekst nastaje. Zbog nužnosti ograničavanja opsega ovoga istraživanja korpus čini nekoliko recepcijski najutjecajnijih tekstova novije, suvremene i najrecentnije hrvatske književnosti. To su romani: Seljačka buna Augusta Šenoe (19. st., silovanje kao pokretač pobune kolektiva), Kao da me nema Slavenke Drakulić (20. st., silovanje kao političko i ratno potčinjavanje kolektiva) te Črna mati zemla Kristijana Novaka (21. st., silovanje djeteta kao monstruozno naličje kolektiva u romanu). Tri će se teksta komparativno analizirati na temelju emocijskih narativa o silovanju s ciljem otkrivanja paradigme koja odgovara na pitanje koje traumatološke aspekte silovanja predstavlja pojedini autor/ica, na kojim narativnim postupcima počiva učinak emotivne empatije, kamo je ona usmjerena, te na koncu, kako traumu silovanja kao kulturalni trop pojedini autor ugrađuje u identitetske konstrukte pojedinca i kolektiva 19., 20. ili 21. stoljeća te što ona predstavlja na kompozicijskoj, sociemskoj, ontemskoj te u konačnici i na ideologemskoj razini književnoga teksta.
emocijski narativ, emocionologija, identitet, trauma, silovanje, novija hrvatska književnost, August Šenoa, Slavenka Drakulić, Kristijan Novak
1 Ovaj je rad sufinanciralo Sveučilište u Zadru institucionalnim projektom broj IP.01.2021.09.
engleski
Emotional narratives about the trauma of rape in Croatian literature from the 19th to the 21st century
Emotional narratives about the trauma of rape in Croatian literature from the 19th to the 21st century The topic of rape permeates the cultural, identity and ideological aspects of the literary text. Considering that it is a presentation and expression of traumatic physical, psychological and spiritual experience (mostly women, but in 21st century this is not the rule), the emotional narratives that each text has, or the ways in which it constructs them, play an important role. Through several texts of Croatian literature of the 19th, 20th and 21st centuries, constructs of emotional narratives about the trauma of rape will be considered. Their development and relationship to ontem, psychic, societal and ideological figures / text structures will be monitored, with a dominant focus on several main emotions that accompany trauma, regardless of the period in which a particular text is created. Due to the necessity of limiting the scope of this research, the corpus consists of several receptionistly influential texts of recent, contemporary and most recent Croatian literature. These are the novels: Seljačka buna by August Šenoa (19th century, rape as the initiator of the collective revolt), Kao da me nema by Slavenka Drakulić (20th century, rape as a political and war subjugation of the collective) and Črna mati zemla by Kristijan Novak (21st century, the rape of a child as a monstrous reverse of the collective in the novel). The three texts will be comparatively analyzed on the basis of emotional narratives about rape with the aim of revealing a paradigm that answers the questions: which traumatological aspects of rape are represented by individual authors, on which narrative actions the effect of emotional empathy is grounded, where narrative empathy is directed, how the trauma of rape as a cultural trope is incorporated by an individual author into the identity constructs of the individual and the collective of the 19th, 20th or 21st century and what it represents on the compositional, societal, ontemic and ideological level of the literary text.
emotional narrative, emotionology, identity, trauma, rape, recent Croatian literature, August Šenoa, Slavenka Drakulić, Kristijan Novak
nije evidentirano
Podaci o prilogu
199-220.
objavljeno
Podaci o knjizi
Bosanskohercegovački slavistički kongres III. Zbornik radova, knjiga 2.
Bavrka, Jelena ; Ibrišimović-Šabić, Adijata ; Murtić, Edina
Sarajevo: Slavistički komitet
2022.
2303-4106
