hrvatski

Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu, Meandar Media, Zagreb, 2018.

Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu periferijska je pojava, odnosno refleks složene europske situacije koju određuje stilski pluralizam, koji nastaje kao reakcija na tada aktualnu umjetnost baroka i rokokoa. Stoga je značajan dio ovoga rada, osim interpretaciji cjelokupnog graditeljskog korpusa arhitekture klasicizma i ranog historicizma, posvećen razjašnjavanju europskog konteksta, kao i teorijske podloge pojmova kojima ovo razdoblje barata. S obzirom na osnovnu funkciju, raznorodna građa svrstana je u tri osnovne tipološke skupine - stambenu, javnu i sakralnu, unutar kojih je uspostavljen kronološki slijed i razvoj temeljen na arhivskom istraživanju, kao i analizi morfoloških i koncepcijskih elemenata oblikovanja građevina. Interpretacija se zasniva na povezivanju i komparaciji s europskim primjerima koji su imali posredan ili neposredan utjecaj na zagrebačku produkciju, kao i objašnjenju stilskih pojava i mijena aktualnim europskim teorijama. Od početka dvadesetih godina, kada nastupa klasicizam bez primjesa baroka, pa sve do četrdesetih godina ovaj stil je dominantan sa svim svojim nijansama i slojevima. Brojne građevine, uglavnom stambene namjene, prezentiraju sklonost protagonista zagrebačkog klasicizma reduciranom oblikovanju, iz čega se razabiru odjeci osnovnih postulata revolucionarnog klasicizma. Temeljeni na zahtjevima za svrhovitošću te dokidanju skulpturalnih aspekata arhitekture, spomenuti utjecaji na ove prostore dopiru posredno, kroz utjecaje bečke arhitekture bidermajera. Kod rezidencijalne gradnje potreba za reprezentativnošću otvara vrata paladijanizmu, koji se uklapa u opće stilske tendencije vremena, pa zagrebački klasicizam upravo u ovom spoju doživljava svoj vrhunac. Nadalje, sasvim je evidentna pripadnost srednjoeuropskom krugu koji određuje recepcija Durandove teorije koja, osim što zagovara racionalizam i funkcionalizam, preporučuje korištenje elemenata drugih povijesnih razdoblja kao što su renesansa ili ranija razdoblja, čime se potiče razvoj romantičnog klasicizma. Iz navedenoga će se izroditi Rundbogenstil koji svoju potpunu afirmaciju doživljava šezdesetih godina, i to u sakralnoj arhitekturi, koja stoga u raspravi o stilu dobiva na značaju. Krajem pedesetih odnosno tijekom šezdesetih godina neogotika uzima maha vezujući se katkad s različitim stilskim idiomima drugih razdoblja i tada govorimo o romantičnom historicizmu. Romantičarskim mješavinama stilova oblikovana su brojna pročelja, uglavnom stambenih građevina, od kuća sa stanovima za najam do ljetnikovaca i palača. Kao rezultat načina življenja i potreba mladoga građanstva tijekom obrađenog razdoblja formira se novi tip stambeno poslovne kuće sa stanovima za najam. Ona zauzima značajno mjesto u urbanoj strukturi grada koji upravo u ovom razdoblju započinje svoju transformaciju u moderan europski grad.

Zagreb, arhitektura, klasicizam, bidermajer, paladijanizam, Rundbogenstil, neogotika, rani historicizam

nije evidentirano