hrvatski

Dvorac Erdödy u Kerestincu – renesansni kaštel 16. stoljeća i njegove mijene

Radom se donosi prikaz građevne povijesti dvorca Erdödy u Kerestincu temeljen na terenskom i arhivskom istraživanju. Analiziraju se njegovi građevni slojevi i mijene od prvotne izgradnje koja se pripisuje kuriji Petra Herešinca i nizinskog kaštela sa četiri ugaone kule koji podiže Petar III Erdödy tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 16. stoljeća, do obimnih barokizacijskih zahvata 18. stoljeća, pregradnji i neostilske obnove koje su uslijedile nakon velikog potresa 1880. kao i promjena kojima se tijekom 20. stoljeća formira današnja situacija. Unatoč brojnim pregradnjama dvorac u Kerestincu prezentira koncept renesansnog kaštela, odnosno ranog nizinskog dvorca u formi zatvorene četverokutne građevine s ugaonim kulama i unutarnjim pravokutnim dvorištem. Od ovog povijesnog sloja sačuvane su dvije sjeverne kule i perimetralni zidovi dvaju krila (sjevernog i zapadnog) koji velikim dijelom potječu od starije kurije čije su građevne strukture bile integrirane novom arhitektonskom cjelinom. Osim građevne strukture i koncepcije renesansnog kaštela, dvorac baštini još dva značajna povijesna sloja. Barokizacijom su, naime, najvjerojatnije tijekom prve polovice 18. stoljeća poduzeti veliki zahvati kako bi se dvorac osuvremenio i prilagodio načinu života koji se razvijao u skladu s novim okolnostima koje donosi prestanak turske opasnosti. Uz formiranje južnog krila s dvorskom kapelom dograđuju se arkadni hodnici kojima je uokvireno pačetvorinasto dvorište, pregrađeno je zapadno, a posebice sjeverno krilo kojem se ugrađuje novo trokrako stubište. Raskošno se oprema drugi stambeni kat sjevernog i zapadnog krila o čemu svjedoči opis dvorca iz 1847. godine. Navedenim se intervencijama, međutim, nije postigla barokna sistematičnost jer je ulazna veža s glavnim portalom ostala na ekscentričnoj poziciji. Asimetrično je smještena i glavna dvorana na drugom katu sjevernog krila kao i kapela Blažene Djevice Marije od Navještenja u okviru južnoga krila čijom je izgradnjom cjelina zadržala zatvoreni karakter. Izostanak osovinske organizacije kao i povezivanja dvorca s okolnim prostorom, bitnih tema zrelobarokne profane arhitekture koje će u hrvatskoj rezidencijalnoj arhitekturi biti po prvi puta ostvarene četrdesetih godina 18. stoljeća, govori u prilog ranije navedenoj pretpostavci da se ovi barokizacijski zahvati odvijaju tijekom prve trećine 18. stoljeća. Obrambeni karakter dvorca potisnut je prilagodbom kula stambenim potrebama i uvođenjem pročeljne barokne plastike. Kule, naime, kao simboli davnih herojskih vremena, u funkciji “amblemskog motiva” ostaju očuvane, dok im se interijeri prenamjenjuju raskošnim uređenjem i rastvaranjem prozora s pogledom na perivoj. Ovaj proces događa se na mnogim dvorcima kontinentalne Hrvatske kao na primjer na dvorcu Orehovečki u Gornjoj Rijeci i dvorcu Kulmer u Cerniku, a sklonost slikovitoj sceničnosti koja nosi konotacije snage i autoriteta dokazuju i barokni dvorci izgrađeni u 18. stoljeću s ugaonim kulama - dvorci u Lužnici, Brezovici i Popovači. Posljednji barokizacijski zahvat na dvorcu Erdödy bila je obnova glavnog sjevernog pročelja i dviju sjevernih kula uvođenjem barokne arhitektonske plastike kojom se ovaj dio povezuje u cjelinu i naglašava kao reprezentativni u odnosu na preostali dio dvorca. Obzirom na koncept s rustikom u prizemlju i pilastrima ritmiziranom katnim plohama kao i arhitektonsku plastiku u vidu rastvorenih školjki i razgibanih nadstrešnica zaključuje se da se posljednji barokizacijski zahvat vremenski može smjestiti oko sredine 18. stoljeća. Iz vremena barokizacije danas se zatječu arkadno rastvoreni hodnici sjevernog krila (sl. 17), prostorni raspored obiju etaža sjevernog krila ukljčujući pripadajuće svodne konstrukcije, kao i trokrako stubište s nišama. Barokna plastika očuvana je na pročeljima kula kao i na dvorišnom pročelju sjevernog krila, dok je na glavnom sjevernom pročelju od baroknog sloja sačuvan samo portal. Obnova s kraja 19. stoljeća nakon velike štete nanesene potresom 1880. godine donijela je značajne promjene u smislu uklanjanja južnih kula i drugoga kata dvorca. Na današnjem dvorcu iz vremena ove obnove potječe oblikovanje sjevernog pročelja (sl. 8), prostorni raspored prvoga kata zapadnog krila uključujući stropne kazetirane konstrukcije (glavna dvorana i kružna dvorana u sjeverozapadnoj kuli). Dvorišno pročelje zapadnog krila s poligonalnom kulom (erkerom) unutar koje su smještene drvene spiralne stepenice koje iz kata vode u potkrovlje vjerojatno također potječu iz ovoga razdoblja. Navedeni povijesni slojevi koncentrirani su u okviru sjevernog i zapadnog krila s dvije ugaone kule. Istočno krilo, volumenom i artikulacijom pročelja prilagođeno zatečenom stanju, izgrađeno je tijekom Drugog svjetskog rata, dok je na mjestu povijesnog južnog krila recentno podignuta zidana prizemnica. U skladu s vrijednostima i značajem navedenih dijelova dvorca izrađene su smjernice za obnovu kojoj je cilj održiva prenamjena odnosno afirmacija i očuvanje povijesnih slojeva uz uvođenje odgovarajuće funkcije.

Kerestinec, 16., 18. i 19. stoljeće, dvorac, renesansni kaštel, barokizacija, neostilska obnova, obitelj Herešinec, obitelj Erdödy, obitelj Pallavicini, obitelj Türk

nije evidentirano