hrvatski

Odabir efikasne laboratorijske metode pripreme uzoraka: primjer srednjeeocenskih lapora (uvala Podstine, otok Hvar)

Lapori, miješane stijene varijabilnog udjela karbonatne i siliciklastične komponente, važna su sastavnica dubokomorskih naslaga (fliš). Bogate fosilnim ostacima planktonskih organizama (osobito planktonskih foraminifera) pružaju brojne podatke za rekonstrukciji paleokoliša. Predmet ovog rada je odabir optimalne laboratorijske metode pripreme uzoraka srednjeeocenskih laporovitih naslaga. Uzorkovanje je provedeno u uvali Podstine (otok Hvar) i uzorak je na terenu opisan kao kalcitni lapor. Kalcimetrijom smo utvrdili da stijena sadrži 67, 78% kalcita (kalcijevog karbonata, CaCO3) i da pripada podvrsti lapora zvanoj marlit [1]. Uzorak je razdijeljen na tri pod-uzorka, svaki mase 200 g. Dva pod-uzorka obradili smo standardnim metodama pripreme laporovitih stijena [2]. Prvi smo tretirali otopinom 50 ml 30- postotnog vodikova peroksida (H202) u 2 l vode u trajanju od 24 sata, a drugi otopinom 150 ml vodikova peroksida iste koncentracije u 1 l kipuće vode uz dodatak 10 g natrijevog hidrogenkarbonata (NaHC03) u trajanju od 48 sati. Treći pod-uzorak tretirali smo metodom višestrukog zamrzavanja i naglog otapanja, ukupnog trajanja 48 sati, što je testirano kao potencijalna zamjena za standardnu metodu usitnjavanja konsolidiranog uzorka tekućim dušikom. Pod-uzorke smo standardizirali pomoću mikrosplitera i pregledali pod stereoskopskom lupom. Odijelili smo cijele kućice foraminifera s otvorenom površinom koje su pogodne za morfološku identifikaciju rodova i vrsta od kućica koje su bile oštećene ili oblijepljene sedimentom. U pod-uzorku obrađenom vodikovim peroksidom udio foraminiferskih kućica pogodnih za identifikaciju iznosio je 47, 26%, dok je kod pod-uzorka obrađenog reakcijom vodikova peroksida i natrijevog hidrogenkarbonata taj udio iznosio 53, 28%. U pod- uzorku tretiranom metodom zamrzavanja i otapanja udio očuvanih kućica iznosio je 28, 49%. Mali postotak cjelovitih kućica ovu metodu je eliminirao kao dobru za marlite. Usporedimo li vrijeme koje je trebalo uložiti za usitnjavanje pod-uzoraka i broj kućica foraminifera temeljem kojih će se raditi rekonstrukcija paleokoliša, preporučili bismo metodu otapanja samo vodikovim peroksidom. Ta metoda je vremenski kraća, a tek je neznatna razlika u zastupljenosti kućica planktonskih foraminifera.

Marlit, otapanje, prosijavanje, planktonske foraminifere

nije evidentirano

engleski

Sorting laboratory techniques of sample preparation by efficiency: an ecxample of a Middle Eocene Marl (Podstine bay, Island of Hvar)

Lapori, miješane stijene varijabilnog udjela karbonatne i siliciklastične komponente, važna su sastavnica dubokomorskih naslaga (fliš). Bogate fosilnim ostacima planktonskih organizama (osobito planktonskih foraminifera) pružaju brojne podatke za rekonstrukciji paleokoliša. Predmet ovog rada je odabir optimalne laboratorijske metode pripreme uzoraka srednjeeocenskih laporovitih naslaga. Uzorkovanje je provedeno u uvali Podstine (otok Hvar) i uzorak je na terenu opisan kao kalcitni lapor. Kalcimetrijom smo utvrdili da stijena sadrži 67, 78% kalcita (kalcijevog karbonata, CaCO3) i da pripada podvrsti lapora zvanoj marlit [1]. Uzorak je razdijeljen na tri pod-uzorka, svaki mase 200 g. Dva pod-uzorka obradili smo standardnim metodama pripreme laporovitih stijena [2]. Prvi smo tretirali otopinom 50 ml 30- postotnog vodikova peroksida (H202) u 2 l vode u trajanju od 24 sata, a drugi otopinom 150 ml vodikova peroksida iste koncentracije u 1 l kipuće vode uz dodatak 10 g natrijevog hidrogenkarbonata (NaHC03) u trajanju od 48 sati. Treći pod-uzorak tretirali smo metodom višestrukog zamrzavanja i naglog otapanja, ukupnog trajanja 48 sati, što je testirano kao potencijalna zamjena za standardnu metodu usitnjavanja konsolidiranog uzorka tekućim dušikom. Pod-uzorke smo standardizirali pomoću mikrosplitera i pregledali pod stereoskopskom lupom. Odijelili smo cijele kućice foraminifera s otvorenom površinom koje su pogodne za morfološku identifikaciju rodova i vrsta od kućica koje su bile oštećene ili oblijepljene sedimentom. U pod-uzorku obrađenom vodikovim peroksidom udio foraminiferskih kućica pogodnih za identifikaciju iznosio je 47, 26%, dok je kod pod-uzorka obrađenog reakcijom vodikova peroksida i natrijevog hidrogenkarbonata taj udio iznosio 53, 28%. U pod- uzorku tretiranom metodom zamrzavanja i otapanja udio očuvanih kućica iznosio je 28, 49%. Mali postotak cjelovitih kućica ovu metodu je eliminirao kao dobru za marlite. Usporedimo li vrijeme koje je trebalo uložiti za usitnjavanje pod-uzoraka i broj kućica foraminifera temeljem kojih će se raditi rekonstrukcija paleokoliša, preporučili bismo metodu otapanja samo vodikovim peroksidom. Ta metoda je vremenski kraća, a tek je neznatna razlika u zastupljenosti kućica planktonskih foraminifera.

Marls, Dissolution, Wet sieving, Planktonic foraminifera

nije evidentirano