hrvatski

Crkva sv. Jeronima u Štrigovi u kontekstu pavlinske arhitekture

Crkva sv. Jeronima u Štrigovi gradi se od 1738. do 1749. godine na temeljima prošle, petnaestostoljetne crkve koju je dao izgraditi Fridrich Celjski vjerujući da je Štrigova rodno mjesto velikog crkvenog oca sv. Jeronima. Njezino troapsidalno svetište rijetko je arhitektonsko rješenje kasnobarokne arhitekture u Hrvatskoj, a tri od šest takvih crkava izgradili su pavlini. Oni dolaze u Međimurje vrlo brzo, već 1376. godine, a tristotinjak godina kasnije dolaze i u Štrigovu gdje je snažan kult sv. Jeronima. Nakon potresa 1738. godine pavlini su odmah prionuli obnovi i povećanju crkva sv. Jeronima, a svetište crkve oslikava Ivan Krstitelj Ranger. Crkva je jednobrodna, longitudinalna građevna s trolisnim svetištem i kupolom nad visokim tamburom. Pročelje joj je usko, zabatno zaključeno i flankirano zvonicima. Arhitekt ove crkve je nepoznat, a crkva se može usporediti s troapsidalnom crkvom Majke Božje Koruške u Križevcima i crkvom Maria Trost u Grazu, koje su također izgrađene u prvoj polovici XVIII. stoljeća, ali nešto prije od štrigovske pa se mogu nametnuti kao njen uzor, iako postoje zapisi da je i štrigovska crkva iz XV. stoljeća bila troapsidalnog zaključka. Mnoge pavlinske crkve u XVIII. stoljeću dobivaju novo pročelje, po uzoru na pročelje crkve matičnog samostana sv. Marije u Lepoglavi, no pročelje štrigovske crkve se od njega razlikuje po svemu osim po tome što je kulisno, usko i ima volute u bočnim višim dijelovima. Crkva sv. Jeronima u Štrigovi stavljena je kontekst s ostalim troapsidalnim pavlinskim crkvama, ali i nekim pavlinskim kasnobaroknim crkvama

arhitektura, barok, crkva sv. Jeronima u Štrigovi, pavlini, troapsidalno svetište

nije evidentirano