hrvatski

Povezanost kompetitivnog obrasca motivacijske klime i rukovodećeg ponašanja trenera

U sportskom kontekstu kompetitivni obrazac motivacijske klime u velikoj mjeri oblikuje trener koji članovima svoje ekipe pridaje različit stupanj pažnje ovisno o razini njihove sposobnosti, kažnjava njihove pogreške i potiče njihov međusobni rivalitet. Cilj je ovog istraživanja proširiti empirijske spoznaje vezane uz povezanost percipiranog rukovodećeg ponašanja trenera i kompetitivnog obrasca motivacijske klime. Nalazi iz literature glede povezanosti pozitivnih ponašanja trenera (instruktivnost, demokratsko ponašanje, socijalna podrška, pozitivna povratna informacija) i kompetitivnog obrasca motivacijske klime nedosljedni su, a povezanosti su, kada su utvrđene, niske i negativnog predznaka. Pretpostavka je da će negativna ponašanja trenera (usmjerenost na rezultat, neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša, sklonost davanju negativne povratne informacije, autokratsko ponašanje) biti pozitivno prediktivna za kompetitivnu motivacijsku klimu jer takva su ponašanja kontrolirajuća, kažnjavajuća i ignorirajuća. U ovom istraživanju prigodan uzorak činilo je 152 nogometaša kadetskog i juniorskog uzrasta, dobi između 15 i 18 godina, koji su se natjecali u nekom od klubova na području RH. Nogometaši su nastupali u 34 selekcije (pod vodstvom 31-og trenera) u 21-om različitom klubu. Prosječna je dob sudionika 16.6 godina. Primijenjeni su instrumenti: Upitnik rukovođenja u sportu (Greblo, 2011), Upitnik negativnog ponašanja trenera (Greblo Jurakić i Keresteš, 2017) i Upitnik percipirane motivacijske klime u sportu (Barić, 2004). Provedena je hijerarhijska regresijska analiza u koju su varijable uključene u dvama blokovima. U prvom bloku uključena su pozitivna ponašanja trenera za koja se pokazalo da nisu statistički značajno prediktivna za kompetitivnu motivacijsku klimu. U drugom su bloku uključena negativna ponašanja trenera. Ukupni R2 sugerira da je na temelju ponašanja trenera moguće objasniti 28, 3% varijance kriterija kompetitivne motivacijske klime, a kao statistički značajni prediktori pokazali su se trenerova usmjerenost na rezultat (β = .26, p < .01), neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša (β = .28, p < .01) i sklonost davanju negativne povratne informacije (β = .16, p = .05). Zaključno, ovim je istraživanjem utvrđena prediktivna valjanost nekih negativnih ponašanja trenera za kompetitivnu motivacijsku klimu, koja se općenito smatra manje poželjnim obrascem motivacijske klime i koja je povezana s različitim neadaptivnim ishodima u sportskom okruženju.

kompetitivna motivacijska klima, rukovodeće ponašanje trenera, mladi nogometaši, sportska psihologija

nije evidentirano