hrvatski

Prinos Slavka Ježića hrvatskoj tekstologiji

Slavko Ježić je priredio izdanja brojnih hrvatskih pisaca, pa tako i ona V. Novaka, S. S. Kranjčevića, V. Jagića, S. Vraza, M. Bogovića i A. Nemčića, I. Mažuranića, M. Mažuranića, D. Demetra i dr., koja su prva moderna kritička izdanja hrvatskih novijih pisaca. Ježić je priređivač i Sabranih djela Augusta Šenoe ; prvi ih je put priredio u izdanju Minerve ; te su tako od 1932. do 1895. tiskana u dvanaest knjiga u njegovoj redakciji. Dobivši priliku da se tridesetak godina kasnije ponovno prihvati posla priređivanja sveukupnih Šenoinih djela, Ježić je odlučio da sada, u izdanju Znanja, ona budu priređena na način potpuno u skladu s tekstološkim načelima priređivanja kritičkih izdanja. Kritičko izdanje Sabranih djela Augusta Šenoe obuhvatilo je cjelokupno piščevo književno djelo. Piščevi prozni i pjesnički prilozi raspoređeni su u 11 svezaka, time da je posljednji 12. svezak ovog izdanja monografija o životu i djelu velikog hrvatskog pisca iz priređivačeva pera. Ježić je imao u vidu da su kritička izdanja temelj znanstvenoj interpretaciji autorova književnog opusa, sadržanom upravo na presudnoj činjenici da se u redaktorskom postupku nije ništa provelo što bi bilo u suprotnosti s autorovim htijenjem u oblikovanju vlastitih djela, a o svojim studioznim redaktorskim, tekstološkim i kritičkim zahvatima izvjestio je u monografiji o Augustu Šenoi. Priređivačev je cilj bio da se kritičkim izdanjem Šenoina cjelokupnoga opusa stabilizira književni opus tog kanonskog pisca hrvatske književnosti, čime se osiguravaju preduvjeti za razumijevanje njegova književnog opusa u cjelini, te stvaraju ozbiljne stručne pretpostavke za daljnja znanstvena istraživanja i proučavanja ali i za poznavanje hrvatske književnosti Šenoina doba.

Slavko Ježić, August Šenoa, kritička izdanja hrvatskih pisaca, tekstologija

nije evidentirano