hrvatski

Lakoćom jezika za svaku udaljenost do poetskog svijeta izgubljenog i ponovo stečenog raja

U diskurznu polju Bagićeve pjesničke zbirke Jezik za svaku udaljenost zbivaju se dinamični procesi metaforizacije, demetaforizacije i remetaforizacije. Metaforizacijom je zahvaćen i lirski subjekt, koji se zaradi pjesništva depersonificira i izjednačuje s florom i faunom, ili pak s neživim objektima. Demetaforizacijom kultnih metafora, u ovoj zbirci "bog" i "svjetlost"/"Sunce", ostvaruje se prevrat znane aksiologije i postiže učinak očuđenja. Procesom se remetaforizacije uz pomoć interteksta čuvaju i spašavaju metafore iz diskurza drugih autora, postavljene u drugi kontekst. Najposlije uspostavljen poredak metafora istodobno je i skup matrica poetskog svijeta ove zbirke, koji upućuje na biblijsko-miltonovski izgubljeni i ponovo stečeni raj, te se - istodobno i duhovan i senzitivan, dovodi u vezu s Barthesovim plaisir du texte. Dva temelja tog svijeta, povezana paralelizmom, jesu jezik poetski i jezik gestualni.

Krešimir Bagić ; hrvatska lirika ; metaforizacija ; biblizam

nije evidentirano