hrvatski

Povezanost osobina ličnosti i profesionalne adaptabilnosti adolescenata: medijacijska uloga temeljnih samoevaluacija

U svijetu nepredvidljivih ekonomskih, socijalnih i obrazovnih promjena i neprilika, sposobnost pojedinca da se uspješno prilagodi uvjetima okoline postaje sve važnija. U teorijama i istraživanjima razvoja karijere, konstrukt profesionalne adaptabilnosti ističe se kao važan psihološki resurs za uspješno suočavanje s profesionalnim izazovima te kao odrednica profesionalne i osobne dobrobiti. Prema teoriji konstrukcije karijere (Savickas, 2013), spremnost za prilagodbu je ključni prediktor profesionalne adaptabilnosti koji se do sad najčešće operacionalizirao kao kognitivne sposobnosti i osobine ličnosti. Nalazi o povezanosti osobina ličnosti i profesionalne adaptabilnosti nisu konzistentni, a posebice nedostaju istraživanja na uzorcima adolescenata te nalazi o medijacijskim mehanizmima u podlozi. Jedan od konstrukata koji može objasniti dispozicijsku osnovu profesionalne adaptabilnosti su temeljne samoevaluacije koje pojedinac donosi o svojoj vrijednosti i kompetencijama. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između osobina ličnosti i profesionalne adaptabilnosti kod adolescenata te utvrditi medijacijsku ulogu temeljnih samoevaluacija u objašnjenju te povezanosti. U istraživanju je sudjelovalo 1798 učenika iz 18 srednjih škola u Hrvatskoj koji su polazili prvi, drugi i treći razred. Podaci su prikupljeni grupnim online ispitivanjem u školama učenika ili u virtualnim razredima. Istraživački konstrukti ispitani su Skalom profesionalne adaptabilnosti(Savickas i Porfeli, 2012), HEXACO – 60 upitnikom ličnosti (Ashton i Lee, 2009) te Skalom temeljnih samoevaluacija (Judge i sur., 2003). Kada je u obzir uzeto svih šest HEXACO dimenzija ličnosti, profesionalna adaptabilnost značajno je pozitivno korelirala s ekstraverzijom, savjesnošću i otvorenošću. Analizom traga utvrđeno je da su nakon kontroliranja spola, općeg uspjeha na kraju prošle školske godine te dobne kohorte učenika, temeljne samoevaluacije bile parcijalni medijator povezanosti između ekstraverzije i savjesnosti te profesionalne adaptabilnosti. Viša ekstraverzija i viša savjesnost predviđale su više temeljne samoevaluacije koje su bile povezane s višom razinom profesionalne adaptabilnosti učenika. Rezultati su raspravljeni u kontekstu šireg modela profesionalne adaptabilnosti koji integrira različite dispozicijske prediktore ovog konstrukta.

profesionalna adaptabilnost ; temeljne samoevaluacije ; osobine ličnosti ; profesionalni razvoj adolescenata

nije evidentirano