hrvatski

Primjena enzima u hranidbi životinja

Nakon pojave brojnih skandala i incidenata povezanih sa prehranom ljudi i njenog utjecaja na zdravlje, animalna proizvodnja, a posebice hranidba životinja našla se pod lupom javnosti. Pojava novih oblika Creutzfeldt-Jakobove bolesti, trovanje dioksinom, polemike oko genetski modificirane hrane, česte pojave salmoneloza, rezidue antibiotika u životinjskim proizvodima, te pojava rezistencije na antibiotike u ljudi samo su neki događaji koji su doveli do straha i zabrinutosti javnosti. To je nadalje dovelo i do određenih promjena putem zakona EU, a vezane uz zabrane korištenja pojedinih krmiva i dodataka stočnoj hrani za koje se utvrdilo da imaju nepoželjne učinke na zdravlje ljudi i životinja. Zabranom antibiotskih promotora rasta, ukazala se potreba za pronalaženjem novih proizvoda koji će svojim karakteristikama u smislu neškodljivosti zdravlju, ali i svojom cijenom i učinkom na animalnu proizvodnju naći širu primjenu u praksi. Već samom najavom njihove zabrane, počeli su se različitim biotehnološkim postupcima razvijati novi ili usavršavati već postojeći programi za njihov razvoj. Od takvih proizvoda danas su se u široj primjeni našli enzimi, probiotici i prebiotici, zakiseljivači, visoko iskoristivi minerali u obliku kelata ili proteinata, derivati kvasaca, kao i cijeli niz fitogenih aditiva i tzv. nutraceutika. Enzimatski pripravci pripadaju skupini proizvoda koji su poznati već duže vrijeme. Prvi rezultati eksperimentalnih primjena nepročišćenih enzimatskih materijala u hranidbi životinja dobiveni su polovinom 20. stoljeća, ali rezultati su bili često puta oprečni. Razvojem biotehnologije uspjelo se stvoriti pročišćene pripravke željenih enzima s obzirom na ciljani supstrat koji se danas uglavnom pojavljuju u obliku multienzimskih pripravaka. Međutim, dodaci enzima prije devedesetih godina nisu nalazili širu primjenu u hranidbi životinja, a glavni razlog bio je nesrazmjer njihove cijene i rezultata koje su polučivali. Razvojem biotehnologije smanjena je i cijena njihove proizvodnje. Dodaci enzimatskih pripravaka u hranu za životinje imaju danas sve veći utjecaj na stočarsku proizvodnju, jer osim poboljšanja proizvodnih rezultata omogućavaju i primjenu većeg broja krmiva u sastavljanju krmnih smjesa i obroka. Enzimi se u hrani koriste prvenstveno radi povećanja probavljivosti i iskoristivosti pojedinih hranjivih tvari, uklanjanja prisutnih antinutritivnih tvari i različitih toksina iz pojedinih krmiva, ali i zbog smanjenja onečišćenja okoliša. Enzimi su se prvotno koristili u monogastričnih životinja, jer se tu pokazalo najviše poboljšanja u proizvodnim rezultatima. Od enzima najčešće su u upotrebi bile ß-glukanaza, ksilanaza i pentozanaza koje su povećale iskoristivost pojedinih žitarica bogatih neškrobnim polisaharidima. Smanjenjem viskoziteta u probavnom sustavu omogućila se šira primjena nekih žitarica u hranidbi peradi i svinja. Osim navedenih enzima u čestoj su upotrebi i amilaza, pektinaza, celulaza i hemicelulaza. Posljednja dva enzima često se koriste i imaju sve veći značaj u hranidbi preživača. Enzimatski pripravci se kod preživača koriste ili neposredno umiješavanjem u hranu ili posredno kao inokulanti kojima se pospješuje fermentacija siliranih krmiva. Svakako najpopularniji enzim proteklih godina je fitaza, koja je značajna iz nekoliko razloga. Iako je njena nutritivna uloga u povećanju iskoristivosti fitinski vezanog fosfora za monogastrične životinje velika, jednako tako je važan i njen učinak na očuvanje okoliša preko smanjivanja količine fosfata u ekskrementima. Gledano u ekološkom smislu i proteaze svojim djelovanjem smanjuju izlučivanje dušika i amonijaka u okoliš, dok s druge strane povećavaju razgradnju i iskorištavanje bjelančevina, tog najskupljeg sastojka stočne hrane. Međutim, djelotvornost multienzimskih pripravaka kojih je danas sve veći broj na tržistu, ipak prvenstveno ovisi o nutricionistu, njegovom znanju i pravilnom odabiru kombinacije enzima u pripravku koji će biti primjenjen u stočnoj hrani određenog sirovinskog sastava. Osim odabira tipa, potrebno je odlučiti i o obliku u kojem će se koristiti. Iako je najčešći praškasti, danas se sve češće koriste i enzimatski pripravci u tekućem obliku. Svaki od oblika ima svojih dobrih i loših strana. Naravno, danas još uvijek postoje pitanje povezana uz djelovanje i korištenje enzima, a koja još nisu u potpunosti dobila odgovor. U radu je načinjen pregled dosadašnje primjene enzima kao i perspektiva njihovog budućeg korištenja.

enzimi; dodaci; fitaza; NŠP

nije evidentirano