hrvatski

Povezanost javnoga financiranja sportskih programa s postignućima sportaša u četirima hrvatskim gradovima

Uvod: Istraživanja pokazuju da mnoge vlade i nacionalne sportske organizacije u potrazi za međunarodnim (olimpijskim) uspjehom svoje zemlje troše sve više novca, ali se istovremeno raspodjeli proračunskih sredstava za sport koji je u nadležnosti upravljačkih struktura u sportu pridaje malo pozornosti. Posljedično, nema garancije da više uloženog novca rezultira i s više ostvarenih sportskih uspjeha. Učinkovita politika upravljanja u sportu može rezultirati s više olimpijskih medalja, odnosno s većim brojem uspješnih sportaša i kod ekonomski slabije razvijenih zemalja, odnosno kod zemalja s manjim brojem stanovnika. Sva dosadašnja istraživanja bavila su se izdvajanjima sredstava iz državnog proračuna, no izdvajanjima sredstava za sport na lokalnim razinama pridavalo se malo pažnje, u najvećoj mjeri stoga što je teško doći do podataka potrebnih za provedbu istraživanja. Stoga se u kontekstu financiranja vrhunskog sporta želi ukazati na mjesto i važnost financiranja lokalnog sporta u stvaranju uspjeha sportaša u vrhunskom sportu. To je promatrano na primjeru Republike Hrvatske i četiri najveća hrvatska grada, koji primjenjuju isti postojeći zakonodavni okvir koji se odnosi na lokalni sport, ali i različite, autonomne načine upravljanja raspoloživim financijskim resursima u provođenju sportskih programa. Cilj: Cilj ovog istraživanja je utvrditi povezanost između ulaganja javnih sredstava u četiri najveća hrvatska grada te broja ukupno aktivnih i vrhunskih sportaša u 15 olimpijskih sportova (pet ekipnih, četiri borilačka i šest individualnih) od 2016. do 2019. godine. Promatrano je kako su uložena sredstva i njihova struktura (troškovi korištenja sportskih objekata, stručni rad trenera, troškovi natjecanja, razvojni programi za mlade sportaše), utjecala na ostvarene rezultate u službenim natjecanjima mjerene brojem vrhunskih sportaša I., II. i III. kategorije, te brojem aktivnih sportaša i broja financiranih klubova. S namjerom utvrđivanja ostvarenja ovog cilja postavljene su četiri hipoteze, koje su tijekom istraživanja proširene podhipotezama. H1: Postoji značajna razlika u financijskim ulaganjima u sport prema broju financiranih klubova i aktivnih sportaša između promatranih gradova. Hipoteza H1 je proširena s testiranjem za svaku grupu sportova (H1-1 ekipni sportovi ; H1-2 borilački i H1-3 individualni sportovi). H2: Postoji značajna povezanost između izdvajanja financijskih sredstava iz proračuna za programsko korištenje sportskih objekata, stručnog rada, natjecanja te razvojnih programa mladih i pokazatelja sportske kvalitete mjerene brojem vrhunskih sportaša posebno I., II. i III. kategorije te masovnosti sporta mjerene brojem aktivnih sportaša u pet olimpijskih ekipnih sportova u sva četiri hrvatska grada zajedno. Hipoteza je proširena testiranjem povezanosti za svaki grad posebno za ekipne sportove (H2-1 za Zagreb, H2-2 za Split, H2-3 za Rijeku i H2-4 za Osijek). H3: Postoji značajna povezanost između izdvajanja financijskih sredstava iz proračuna za programsko korištenje sportskih objekata, stručnog rada, natjecanja te razvojnih programa mladih i pokazatelja sportske kvalitete mjerene brojem vrhunskih sportaša posebno I., II. i III. kategorije te masovnosti sporta mjerene brojem aktivnih sportaša u četiri olimpijska borilačka sporta u četiri hrvatska grada. Hipoteza je proširena testiranjem povezanosti za svaki grad posebno za borilačke sportove (H3- 1 za Zagreb, H3-2 za Split, H3-3 za Rijeku i H3-4 za Osijek). H4: Postoji značajna povezanost između izdvajanja financijskih sredstava iz proračuna za programsko korištenje sportskih objekata, stručnog rada, natjecanja te razvojnih programa mladih i pokazatelja sportske kvalitete mjerene brojem vrhunskih sportaša posebno I., II. i III. kategorije te masovnosti sporta mjerene brojem aktivnih sportaša u šest olimpijskih individualnih sportova u četiri hrvatska grada. Hipoteza je proširena testiranjem povezanosti za svaki grad posebno za individualne sportove (H4-1 za Zagreb, H4-2za Split, H4-3 za Rijeku i H4-4 za Osijek). Metode: Istraživanjem su obuhvaćena izdvajanja financijskih sredstva od 2016. do 2019. godine koja su dodijeljena klubovima i gradskim savezima iz ljetnih olimpijskih sportova i to iz pet ekipnih (košarka, nogomet, odbojka, rukomet i vaterpolo), četiri borilačka (boks, judo, karate i taekwondo), te šest individualnih sportova (atletika, gimnastika, plivanje, streljaštvo, tenis i veslanje) čiji su sportaši financirani iz sredstava gradskih proračuna, uz uvjet da su klubovi i savezi iz odabranih sportova sufinancirani u svakom od gradova: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. U istraživanju su korištene univarijantne i multivarijantne analize, kvazikanoničke analize za povezanosti ulaganja javnih sredstava u sportske programe i postignuća sportaša u četiri hrvatska grada zajedno mjerena brojem kategoriziranih vrhunskih sportaša, te metoda glavnih komponenti kod utvrđivanja povezanosti kod svakog grada posebno. Za testiranje razlika u financiranju između gradova i grupa sportova korištena je diskriminacijska analiza. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da postoje statistički značajne razlike u ulaganjima financijskih sredstava promatranih gradova, gdje Zagreb u svim promatranim vrstama financijskih ulaganja u sport ulaže znatno više od ostalih gradova kod zadanih ili manifestnih podataka u svim grupama sportova. No, standardizacijom vrijednosti podataka, isključivanjem utjecaja broja klubova i broja aktivnih sportaša, promijenio se odnos. Stvarna financijska ulaganja u sport pokazuju da najviše ulaže Grad Zagreb, osim u sportske objekte u koje Rijeka ulaže najviše financijskih sredstava kod ekipnih sportova. Međutim, Rijeka je grad koji najmanje od svih gradova ulaže u međunarodna i domaća natjecanja kao i u razvojne programe za mlade. Osijek od svih gradova najmanje financijskih sredstava ulaže u sportske objekte i trenere. Grad Split manje ulaže u sportske objekte, ali po stvarnim ulaganjima u rad trenera, međunarodna i domaća natjecanja te u razvojne programe za mlade odmah je iza Zagreba. Razlike prema grupama sportova nisu identične, ali generalno uzevši vrijedi prethodna konstatacija. Prema I. diskriminacijskoj funkciji statistički se značajno razlikuju promatrani gradovi s obzirom na financiranje ekipnog sporta na cjelokupnom skupu promatranih varijabli s diskriminacijskom vrijednosti 1, 737 a razlike su sa 2, 826 standardnih devijacija. Kod borilačkih sportova diskriminacijska vrijednost je 1, 694 sa razlikom 2, 136 standardnih devijacija, dok je kod individualnih sportova diskriminacijska vrijednost 2, 813 sa razlikom 2, 348 standardnih devijacija. Stoga je moguće prihvatiti H1 hipotezu i to kod standardiziranih podataka. Kod manifestnih vrijednosti razlike su znatno veće, te su vidljive u poglavlju 4. Rezultati pod točkom 4.1. Povezanost ulaganja financijskih sredstava i broja aktivnih sportaša kod svih grupa sportova za sva četiri grada zajedno je statistički značajna, kao i povezanost izdvajanja financijskih sredstava i broja vrhunskih sportaša I., II. i III. kategorije u svim grupama sportova (ekipni, borilački i individualni). Stoga se hipoteze H2, H3 i H4 mogu prihvatiti. Izuzetak je kod ekipnih sportova gdje ne postoji povezanost financijskih ulaganja i broja vrhunskih sportaša II. kategorije. Ne postoji povezanost kod financiranja sportskih objekata i svih kategorija vrhunskih sportaša u individualnim sportovima. Sve navedeno odnosi se na podatke za sva četiri grada zajedno za svaku grupu sportova. Povezanost između financiranja ekipnih sportova i broja aktivnih sportaša i vrhunskih sportaša I., II. i III. kategorije je statistički značajna što proizlazi iz kvazikanoničke korelacije 0, 847, s kvazikanoničkom determinacijom 0, 717. Kod borilačkih sportova kvazikanonička korelacija iznosi 0, 863, s kvazikanoničkom determinacijom 0, 745, dok kod individualnih sportova kvazikanonička korelacija iznosi 0, 939, s kvazikanoničkom determinacijom 0, 882. Postojeće financiranje razlikuje se od stvarnog, koje je dobiveno standardizacijom vrijednosti podataka. Kod standardiziranih vrijednosti povezanosti financiranja i sportske kvalitete pojedinačno za svaki grad i grupu sportova su različite. U ekipnim sportovima prisutna je statistički značajna korelacija (Spearmanov koeficijent korelacije) oba skupa podataka, komponente financiranja i komponente kvalitete kroz kategorizaciju sportaša svih kategorija. Kod Zagreba je rs 0, 719. Kod Splita su također prisutne statistički značajne korelacije rs je 0, 515, kod Rijeke nema korelacije rs je 0, 417, te nije statistički značajna, a u Osijeku postoji statistički značajna korelacija samo sa III. kategorijom vrhunskih sportaša rs je -0, 857 i ona je negativna. Kod borilačkih sportova statistički značajne korelacije su različite od grada do grada, s time da najbolju povezanost ima grad Rijeka rs je 0, 903, a kod Splita je rs -0, 717, Zagreba je rs -0, 659 i Osijeka je rs -0, 638 te postoji povezanost ali je negativna. Kod individualnih sportova najjaču povezanost financijskih ulaganja i sportske kvalitete ima Rijeka rs je 0, 800, slijede ga Split rs je 0, 678 i Zagreb rs je 0, 572, te Osijek rs je 0, 509. Povezanosti po pojedinim varijablama su različite. Zaključak i rasprava: Promatrani gradovi u relativnom iznosu ulažu u sustav sporta s različitim postotkom svojih proračunskih sredstava, pri čemu najveći postotak izdvajanja ima Rijeka, zatim Split, Osijek, te na kraju najmanji postotak izdvajanja ima Grad Zagreb, koji ima najveći proračun, najveći broj stanovnika, najveći broj financiranih klubova, aktivnih sportaša i broja kategoriziranih sportaša. U apsolutnom iznosu, odnosi su drugačiji. Najviše sredstava za sport izdvaja Zagreb, zatim Split, pa Rijeka te Osijek. Provedenim istraživanjem na izabranih 15 olimpijskih sportova (tri grupe sportova) pokazalo se da zapravo Zagreb ulaže najviše, s velikim razlikama u odnosu na ostale gradove, ali na postojećem modelu financiranja. Isključenjem utjecaja broja klubova i aktivnih sportaša iz ulaganja u sportske programe, razlike su se nešto smanjile, no Zagreb je i dalje prvi na svim varijablama financijskih ulaganja izuzev kod sportskih objekata za ekipne sportove, gdje Zagreb ulaže nešto manje u odnosu na Rijeku. No, tu treba obratiti pažnju na činjenicu da se kod sportskih objekata radi o procjenama troškova (za objekte pod upravljanjem ustanova ili trgovačkih društava), dok su kod svih ostalih varijabli troškovi točno iskazani. Najkvalitetnijim sportskim objektima upravljaju trgovačka društva ili ustanove koje su osnovali gradovi. Ne postoje jasno izrađeni cjenici pojedinih sportskih objekata koji bi olakšali precizno iskazivanje troškova njihovog korištenja, usporedivih između gradova. Sredstva se izdvajaju za ukupno funkcioniranje pravnih subjekata koji upravljaju sportskim objektima, a ne samo za troškove sportskog korištenja objekata. U strukturi razlika među gradovima kod ekipnih sportova prema prvoj diskriminacijskoj funkciji najviše sudjeluju troškovi razvojnih programa i međunarodnih i domaćih natjecanja. Kod borilačkih sportova to su ulaganja u trenere i objekte, dok je kod individualnih sportova to ulaganje u trenere i natjecanja i to za standardizirane vrijednosti ili stvarna ulaganja. Postoje statistički značajne povezanosti broja aktivnih sportaša i financijskih ulaganja za ekipne, borilačke i individualne sportove, promatrano u četiri grada zajedno na standardiziranim vrijednostima. Povezanost financijskih ulaganja s brojem vrhunskih sportaša je prisutna u svim grupama sportova, gdje je uvijek najjača povezanost s brojem sportaša III. kategorije koja prvenstveno predstavlja nacionalne finaliste ili nekoliko prvih plasmana u nacionalnim ligama. Tu su također i sportaši s nižim plasmanima sa međunarodnih natjecanja. Ovi rezultati su očekivani jer se radi o financiranju lokalne razine, gdje u natjecanjima sudjeluje veliki broj vrhunskih sportaša nacionalne razine. Prisutna je i povezanost financijskih ulaganja sa sportašima I. kategorije koji su uglavnom sportaši sa medaljama sa OI, SP i EP ili plasmanom do 8. mjesta na takvim velikim međunarodnim natjecanjima, različito od sporta do sporta. Zanimljivo je da je prisutna značajna povezanost financijskih ulaganja s brojem vrhunskih sportaša I. kategorije, dok je povezanost sa II. kategorijom najmanja, ili kao kod ekipnih sportova, uopće ne postoji. Kod borilačkih i individualnih sportova odnos financiranja i broja sportaša I. i II. kategorije je sličan. Više ulaganja u financiranje navedenih troškova, rezultirat će većim brojem vrhunskih sportaša I. i II. kategorije. Kod individualnih sportova ne postoji povezanost niti jedne kvalitetne kategorije sportaša i sportskih objekata. Postojeće financiranje (zadane ili manifestne vrijednosti) pokazuje povezanost kod pojedinih varijabli za sve grupe sportova i svaki od gradova. No kod povezanosti komponenti financijskih ulaganja i komponenti razine sportske kvalitete za svaki grad posebno, za standardizirane vrijednosti ili stvarna ulaganja, najjača povezanost je kod ekipnih sportova u Gradu Zagrebu, kod borilačkih sportova u gradu Rijeci, a kod individualnih sportova u gradu Rijeci i Splitu. Rezultati povezanosti financijskih ulaganja i razine sportske kvalitete trebali bi biti poznati donositeljima odluka u RH na nacionalnoj razini, jer često ne postoji poveznica financiranja lokalnog i nacionalnog sporta. Ona je uglavnom simbolična, osim u posljednjim godinama kada se izdvajanje za lokalni sport pojačava od strane Ministarstva turizma i sporta - uprave za sport, dok HOO izdvaja manja sredstva za lokalni sport. Temelj svakog sporta počiva na financiranju lokalnog sporta. Ova razina financiranja mogla bi činiti onu razliku koja čini uspješnijom jednu zemlju u odnosu na ostale konkurentne zemlje, s obzirom da sve zemlje prate što se događa oko njih, te preuzimaju modele i znanja stečena kod drugih. Donositelji odluka (sportska i gradska upravna) trebali bi analizirati rezultate svojih ulaganja, radi provjere rezultata ulaganja javnih sredstava. Ovo istraživanje može predstavljati mali doprinos tom cilju.

financiranje sporta, lokalni sport, vrhunski sportaši

nije evidentirano